U potrazi za novim stanom

Dva su kriterija prema kojima studenti traže svoju idealnu
‘gajbu’: lokacija i cijena najma. Iako su ova dva kriterija u većini slučajeva
povezana i ovise jedan o drugome, ne mora nužno biti tako. Sve to ovisi o
stanodavcu. Neki će držati do toga da stan u centru i stan malo izvan centra ne
mogu imati istu cijenu najma, no nekim stanodavcima to ne igra apsolutno
nikakvu važnu ulogu pri najmu. Ono što je meni osobno privuklo pažnju, jest
činjenica da se garsonijere od 25 metara kvadratnih iznajmljuju po cijeni od
250 eura mjesečno (plus režije naravno), dok dvaput veći stan možete pronaći za
samo pedesetak eura više. Izgleda da je u današnjem društvu cijena mira i
samoće jako visoka.

Započet ću ovo svoje razmišljanje sa cijenom najma. U Rijeci
ona je relativno pristojna i u redu. Neka ‘klasika’ jest 150 eura po osobi
(zaokružimo na 1000 kuna) i dodatan trošak režija. Osobno mislim da je to sasvim
u redu. Ako se ‘ubode’ nešto jeftinije – odlično. No za ovu cijenu možete
pronaći sasvim pristojan stan adekvatan studentima i njihovim potrebama.
Naravno da se ovdje ne radi o nekom luksuzu. Luksuz ćemo tjerati ‘pod stare
dane’, sada se moramo zadovoljiti onim ‘pristojnim’ za život. Ali…opet
postoji ali! Za ovu cijenu stanodavci puno puta nude i ‘zadnje rupe’ (oprostite
mi na izrazu!). U razgovoru sa svojim kolegama više sam puta čula priče koje su
zaista apsurdne – od toga da se za 1000 kuna mjesečno iznajmljuje samo jedan
sobičak negdje u podrumu kuće do svakakvih drugih smiješnih scena sa stanovima.
Luksuz – ne. Ali pristojnost za te pare – DA!

Drugi je važan kriterij u odabiru stana lokacija. Riječki su
studenti po tom pitanju jednostavni: stan što bliže fakultetu ili stan što
bliže studentskoj menzi. Pošto je ove godine i mene snašla potraga za novim
stanom, zbog nekih sam razloga odlučila pronaći stan što bliže gradskom centru.
Zaista je puno oglasa bilo za stanove na mojoj željenoj lokaciji, no jedna me
stvar ovdje opet fascinirala. ‘Centar’ – što je centar grada? Je li to Korzo i
tri ulice oko Korza ili se pod centar podrazumijeva malo šire područje?
Postavljam sama sebi, a i vama dragi naši čitatelji, ovo pitanje, jer sam se
našla u jednoj pomalo čudnoj situaciji kada sam zvala na broj jednog oglasa.
Naime, kada sam gospodina upitala točnu lokaciju stana (u oglasu je pisalo
‘centar grada’), on mi je fino i pristojno odgovorio da se stan nalazi na
Sušaku.

Ok, nije Sušak 20 kilometara udaljen od Korza, ali isto tako to nije
centar grada. To znam ja, to znaju studenti riječkog Sveučilišta koji su godinu
ili više u Rijeci, no to ne znaju brucoši. Neki od njih žele stan u centru
grada; nazvat će na broj nekog sličnog oglasa, dogovoriti sa stanodavcem
useljenje u taj stan i pojest’… khm… kada dođu živjeti u Rijeku. Normalno
je da se stan dođe prije pogledati, ali imajte na umu da u Rijeci studiraju
studenti iz svih hrvatskih regija. Iz Dubrovnika ili Vukovara nije baš
‘najlakša stvar na svijetu’ doći u Rijeku. To izisukuje vremena i novaca (kojeg
u današnje vrijeme ima jako malo ili gotovo nema). Na takav način ‘loviti’
brucoše kako bi se uselili u prazne stanove koji se iznajmljuju i nije baš neka
fora. Zapravo, bit ću toliko slobodna pa ću reći da je to krajnji bezobrazluk.

U cijeloj toj priči postoje još dvije stvari na koje
studenti često ne obraćaju pozornost, a to se kasnije pokaže kao veliki
problem: grijanje (odnosno režije) i privatnost. Grijanje u Rijeci većinom je
na struju, što za sobom povlači velike troškove režija na kraju mjeseca. U
ekstremnim se slučajevima ti troškovi u zimskim mjesecima znaju popeti i na
stotinjak eura mjesečno. Nije ovdje krivac samo nepažnja studenata i rasipanje
električne energije. Ponekad se dogodi da su prozori stari, izolacija je loša i
vrlo je vjerojatno da će toplina izaći tim nezaštićenim kanalima. Plin je pak
luksuz – ne u smislu da je skup, nego stanovi koji se iznajmljuju studentima
nemaju mogućnost grijanja na plin.

Privatnost je pak problem koji nam ponekad zadaje i previše
glavobolja. Mogući scenariji su sljedeći: stan vam se nalazi u istoj zgradi
gdje živi i vaš stanodavac ili pak je stanodavac frik koji kontrolira malo
previše čitavu situaciju i gura nos gdje mu nije mjesto. Stoji činjenica da na
stan koji smo unajmili trebamo paziti i da se nekih stvari moramo pridržavati.
No nije lijepo kada stanodavci nenajavljeno upadaju u stanove i na taj način
zadiru u našu privatnost. Ponekad se zalomi kakav privatni party, no to ne
znači da ćemo stan okrenuti naglavačke. Očistit ćemo ga nakon svega, ipak je to
stan u kojem mi živimo. Da će se nešto polomiti…neće se. Kada se već
iznajmljuje stan studentima, treba prihvatiti dozu rizika i istovremeno ukazati
studentima povjerenje. To je pristup koji pali; ne žandarenje i nenajavljeno
upadanje u stan.

Na kraju, uvijek se nakon stotinu oglasa i
stotinu uzaludnih telefonskih poziva pronađe stan po našoj mjeri pa se (istina
sa kojom sijedom i malo manje živaca nego prije) preselimo i uselimo u naše
novo gnijezdo. Kompromis ne vrijedi samo u vezama; i ovdje je sve stvar
kompromisa. Malo popustimo mi, malo nam kroz prste progledaju stanodavci i svi
sretni i zadovoljni živimo u miru. Ne do kraja svog života, ali ako imamo sreće
i nađemo pristojan stan i još pristojnije stanodavce – do kraja svog
studiranja.