Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić, koja je jučer ispraćena na zagrebačkom Mirogoju.

Izražavajući sućut suradnicima i prijateljima, riječki
gradonačelnik Vojko Obersnel istaknuo je kako je Daša je bila uvjereni
antifašist, a hrvatski okovi retrogradne desne misli predstavljali su joj
ogromno opterećenje da bi u takvoj zemlji mogla živjeti iole lagodnije,
normalno.

„Daše ću se sjećati kao ugodnog sugovornika, bez obzira na
njezin kritički stav o gradu koji vodim, bez obzira na to što se nismo uvijek u
svemu slagali. No, u jedno sam siguran: kao ljudi koji prihvaćamo antifašizam i
različitosti, izvrsno smo se razumjeli i nadopunjavali u otporu onima koji te
vrijednosti uporno negiraju. Počivala u miru, u svemirskom beskraju slobode!“
kazao je gradonačelnik Obersnel.

Na Filozofskom fakultetu u Rijeci održana je komemoracija za spisateljicu i profesoricu Dašu Drndić, koja je jučer ispraćena na zagrebačkom Mirogoju.Irena Vodopija, prodekanica za nastavu i studente, naglasila
je kako je Daša Drndić generacijama studenata predavala je predmete iz područja
književnosti, a posebno se ističe njezin doprinos kolegiju kreativno pisanje.

„Profesoricu Drndić studenti će pamtiti kao poticajnog
nastavnika, koji je u njima budio kreativnost, i razvijala potrebu za
raspravljanjem u cilju iznošenja vlastitih stavova. Bila je kritična i od
studenata je zahtijevala kritičko razmišljanje i angažiranost. Daša je bila
temperamentna, otvorena, iskrena i izravna, beskompromisna u svojim stavovima.
Ostat će nam u sjećanju kao borac za pravdu,“ kazala je prodekanica Vodopija.

Njezine je riječi u svom oproštajnom govoru potvrdila i
bivša studentica Daše Drndić, Anita Memišević, danas pročelnica Odsjeka za
anglistiku, dok je predstojnica Katedre za književnost Odsjeka za anglistiku,
Sintija Čuljat, kazala kako „spomenuti se Daše Drndić znači prizvati njezinu
vulkansku, mentalnu energiju, usredotočenosdt na suvremenika, britak duh, kao
špirit pred svakodnevnoj ravnodušnosti i banalnosti, prepoznati Dašinu
navezanost na detelj, lice, ime i fragment pojedinačnih priča, koje uvlači u
svoj fikcionalni svijet“.

Seid Serdarević, glavni urednik Frakture, izdavača knjiga
Daše Drndić, naglasio je da ona nije pisala o laganim temama.

„Sama je često govorila da njezine teme nisu ‘funny’, jer
umjetnost i književnost nisu zabava – književnost treba biti ona prava istina.
Njezina potraga za pričama zaboravljenih, za pričama žrtava, za pričama
‘bystandera’, o svima onima na koje se povijest sručila poput lave, potraga je
koja ne smije prestati,“ kazao je Serdarević.

Njezini romani beskompromisno govore o užasima dvadesetog
stoljeća, o malim ljudima koji šute i promatraju kako im susjede odvode u
logore i smrt, kazao je, dodajući da su sta djela opomena za sadašnjost i
budućnost, koju su mnogobrojni europski i svjetski kritičari ocijenili
jedinstvenim i drugačijim glasom u suvremenoj svjetskoj književnosti.

Njezine knjige, dodao je, trajno će ostati u književnostima
ovih prostora, jer govore o našim malim fašizmima no, „kako je Daša ne jednom
govorila, nema malih fašizama, jer umanjenice su kič, a to je najbolja podloga
za fašizme svih vrsta i oblika“.

Rođena je u Zagrebu, u obitelji hrvatskog antifašista,
narodnog borca, novinara i diplomata Ljubomira Drndića, koji vuče korijene iz
Istre. Engleski jezik i književnost studirala je u Beogradu, u Americi, bila je
i Fulbrightova stipendistica. Radila je kao prevoditeljica, profesorica
engleskog jezika, dramaturginja i urednica dramskog programa. Autorica je niza
radio drama, knjiga, pripovijedaka, ogleda, kritika, analiza, eseja i studija.

Najprije je živjela u Beogradu, početkom 1990-a se seli u
Rijeku, a potom u  Kanadu, u
Toronto.  Nakon povratka u Rijeku, gdje
je doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, do umirovljenja
je predavala britansku književnost i kreativno pisanje na Odsjeku za
anglistiku. 

Nagrađivana književnica objavila je „Put do subote“ (1982.),
„Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje
u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.),
„Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „After Eight“ (2005.),
„Feministički rukopis ili politička parabola“ (2006.), „Sonnenschein“ (2007.),
„April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.), a djela su joj
prevedena na petnaestak jezika.