Razlog, osmotrite ga sami. Lviv ili Lavov jedan je od
gradova u kojima su se igrale utakmice Europskog nogometnog prvenstva, ali njih
je ono prestalo zanimati prije osam dana kada su svoj susret odigrale Njemačka
i Danska. Od tada pa nadalje priča se vrtila oko Eurofana, Festivala nogomertnih navijača neslužbenog
kontinentalnog prvenstva za navijače. Naravno sudjelovala je i reprezentacija
Hrvatske, a u njoj i trojca Riječana.
Nije primarna svrha i cilj ovoga putovanja na kraj svijeta
dugog 1200 kilometara ili 17 sati bio sportski rezultat, iako se na terenu
umiralo muški. Jedan je naš reprezentativac nažalost još u Ukrajini. Naime
nesretnome Josipu Josipoviću pukla je noga na više mijesta tijekom susreta
osmine finala protiv domaće selekcije Karpata. Nije bilo namjere, nije bilo zle
krvi, ali Joža će svoj prvi posjet Lavovu pamtiti po gipsu, okapanjima s
osiguranjem, tzv. “bolnici i sanitetskom vozilu” u koje je bio
smješten. Sportski dio zaključen je kao i prošle godine na devetome mjestu, i
pamtiti će se prekrasan pogodak Mladena Šapine, prečke, neke lijepe akcije i
šanse. No, ono što će se svakako pamtiti jest Ukrajina i Lavov, i roštilj na
kojemu smo nahranili Europu (bilo je više od 200 ljudi), ali i mađarski carinici,
rupe na cestama, plastična boca “na šiberu” hitne pomoći, i prije
svega Ukrajinke.
Ima kod nas lijepih žena, puna ih je regija, ali, hodajući
(a mojim tempom stigne se vidjeti puno više i bolje) ulicama Lavova, ja u
četiri dana gotovo da nisam vidio žensku osobu za koju bi se moglo reći da
“nije bila na satu dok se dijelila ljepota”.
No, hajmo redom. Mađarski carinici su kao i lani dokazali
zašto ih smatraju najgorima u Europi. Sat na ulasku i sat na izlasku iz zemlje
je puno i previše, a carinici koji imaju izraze lica kao da su ljuti na cijeli
svijet i da su im baš svi za sve krivi potvrdili su i ogromni jezični šovinizam
jer su nam se obraćali isključivo na svome jeziku, za koji kažu da je najteži u
Europi.
Ukrajinci su “omekšali” i granicu i proceduru.
Vize su ukinute, a uklonjene su i duge cijevi. Po ulasku u Ukrajinu dočekala
nas je plakat nasmiješene Julije Timošenko. Pretpostavljam da je star jer je
nekadašnja prva dama nacije već neko vrijeme u zatvoru u Harkovu, a skupine
prosvjednika diljem zemlje traže njezino oslobađanje.
Niti u Ukrajini nisu izbjegli sindrom organiziranja velikih
natjecanja. Cijene su u odnosu na prošlu godinu veće za u prosjeku 25 posto.
Podsjetilo me to na naše vrle turističke djelatnike koji u većini slučajeva
sanjaju da će moći preživjeti godinu od tri mjeseca duge sezone.
No za 100 eura dobiva se 1000 hrivnji, a ako se zna da je
prosječna plaća u tom dijelu Ukrajine 250 eura nanese li vas put znajte koliko vam
je potrebno za provod. Ali nije svugdje sve baš jeftino. U noćnim klubovima
cijene su podignute na gotovo zapadno-europsku razinu, ali zato u navijačkoj
zoni u središtu Lavova dresove svih reprezentacija moglo se kupiti za otprilike
20 eura.
Svakakvi su prvi dojmovi s Ukrajinom no lijepo je to opisao
jedan od novaka na ovome dugome putu. “Hrvatska je za njih Eldorado”…
i bio je u pravu. Pa ne treba čuditi da su sve volonterke htjele s nama na put
u obećanu zemlju.
Ne ide se u Ukrajinu kao u Opatiju, ali ako vam se pruži
prilika posjetiti je, nećete zažaliti, posebno pripadnici muške populacije. No
nikako vam ne želim da završite u bolnici. Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog
činjenice što doktori ne znaju niti jedan strani jezik, pa ako ne vladate
ukrajinskim ili ruskim onda će vam se dogoditi da vam doktor dovede pacijenta s
jednakom ili sličnom ozljedom kako bi vam zorno pokazao što vam namjerava
napraviti. Naravno, nakon takvih situacija prođe vas volja za životom i
poželite teleportaciju u domovinu, no ne ponovilo se.
Bilo je puno više lijepih sličica u mozaiku koje vrijedi
pamtiti od onih ružnih. Predstavnici 21 selekcije iz 16 europskih zemalja
pokazali su da navijači zaista ne moraju biti poistovjećivani sa huliganima.
Reprezentativci Hrvatske, Srbije i Slovenije imali su i ove godine svoju himnu,
no kažu da slika govori više od tisuću riječi, a ovako je izgledalo prošle
godine.
Također predlažem da pogledate kolaž od prošle godine
obzirom da smo u Hrvatsku stigli tek u prvim satima ponedjeljka.
I sada samo za kraj, ovo je bio festival radosti sporta
humanosti veselja i nogometa. Svi koji su ga jednom posjetili znati će zašto
baš sada i ovdje valja napisati “Slava Ukraini! Heroiem slava!”
Iskreno se radujem novom Eurofanu, odmoru od svih briga i problema. Narednoga
ponedjeljka baviti ću se Volpijevim sportskim savezom i svime što on nosi a do
tada upamtite onu našu riječku Krepat ma ne molat!
Podijeli na društvenim mrežama