Arnold Uremović foto: Davor Žunić / CROPIX

Foto: Davor Žunić / CROPIX

Uremović je optužen da je bacio neplivača Jovičića preko ograde u nabujalu Rječinu nakon čega se Jovičić utopio.

Optužba se temeljila na tvrdnji kako je Uremović počinio ubojstvo s neizravnom namjerom te je stoga zatražila maksimalnu zatvorsku kaznu od 15 godina zatvora,  dok je temelj obrane izricao kako je riječ o ubojstvu iz nehaja koji po našem zakonu podliježe zatvorskoj kazni u trajanju od najviše 5 godina.

Uremovićeva obrana je kao glavni argument isticala kako kod ubojstva Jovičića nije postojala izričita namjera, što optužba nije odbacila, no naglašavajući kako je Uremović činom bacanja Simkea u Rječinu, pristao na rizik u kojemu je krajnji ishod smrt, što se pak tretira kao ubojstvo.

Olakotne okolnosti koje je sudsko vijeće Uremovićevu uzelo u obzir bile su smanjena ubrojivost u trenutku kad je Jovičića bacio u rijeku te teško djetinjstvo. Otegotnim je ocijenjena višekratna prijašnja osuđivanost, među ostalim i za djela s elementima nasilja.

Sutkinja Šarić navela je u obrazloženju presude kako je ocijenjeno da je to djelo počinjeno u neizravnoj namjeri ubojstva jer je Uremović, kako je rekla, morao biti svjestan da tako može ubiti Jovičića. Rječina je imala temperaturu od devet stupnjeva Celzijevih, Jovičić je bio krhke konstitucije, neplivač, blago duševno bolestan i pod utjecajem alkohola te nije mogao preživjeti pad u rijeku, navela je Šarić.

Nakon izricanja presude, ispred zgrade suda Jovičićev se brat u vidljivo alkoholiziranom stanju, zbog čega nije pušten u zgradu, pokušao baciti na ulicu s prostora ispred ulaza visokog desetak metara. Spriječili su ga pravosudni policajci i novinari. Policajci su svladali i vezali mladića, a hitna pomoć ga je odvezla u bolnicu.