Ususret Europskom tjednu mladih – razgovor s doc. dr. sc. Markom Kovačićem, međunarodno priznatim stručnjakom za mlade

„Europski tjedan mladih u gostima“ naziv je događanja koje će se u prostorijama Centra tehničke kulture na Školjiću održati u četvrtak, 18. travnja 2024. i to u sklopu europskog projekta Grad po mjeRi mladih, i to u suradnji Centra tehničke kulture, Udruge Delta i Grada Rijeke.

Na „Europski tjedan mladih u gostima“ pozvani su svi mladi i oni koji se mladima osjećaju, a uoči ovog događanja donosimo razgovor s doc.dr.sc. Markom Kovačićem, međunarodno priznatim stručnjakom za mlade koji će ujedno biti i jedan od panelista u četvrtak, u CTK.

Europski tjedan mladih koji traje od 12. do 19. travnja, i događanja koja ga prate, odlična su prilika za mlade da se susretnu i raspravljaju sa svojim vršnjacima i onima koji donose odluke koje ih se tiču. U ovoj superizbornoj godini, poseban fokus Europskog tjedna mladih je na demokratskom sudjelovanju mladih u društvu.

Doc. dr. sc. Marko Kovačić koji će sudjelovati na panelu „Što me se to tiče?“ Europskog tjedna mladih u gostima, radio je u zagrebačkom Institutu za društvena istraživanja gdje se bavio proučavanjem tema iz područja javnih politika i političke sociologije, prvenstveno istraživanjima politika za mlade, participacije mladih, rada s mladima i građanskog odgoja i obrazovanja. O tim temama objavio je više od 40 znanstvenih i stručnih radova, a nalaze svojih istraživanja prezentirao je na većem broju domaćih i međunarodnih konferencija. U dosadašnjoj karijeri vodio je i sudjelovao u 30-ak projekata o mladima i obrazovanju hrvatskih i međunarodnih institucija i organizacija. Suosnivač je, suvoditelj i nastavnik na prvom hrvatskom akademskom programu o mladima Mladi u suvremenom društvu na Sveučilištu u Rijeci, a na Filozofskom fakultetu riječkog sveučilišta drži kolegije koji tematiziraju mlade i obrazovanje.

1. Reci nam nešto o tebi, tko si, kako bi se predstavio?

Nekadašnji radnik s mladima, danas visokoškolski nastavnik rada s mladima i politika za mlade. Aktivan u većini europskih policy procesa koji se tiču mladih i zagovornik prava mladih i najveći kritičar onih koji ih ograničavaju.

2. Što su politike za mlade?

Politike za mlade su strukturirani niz interakcija između različitih dionika čiji su rezultat odluke koje bi trebale stvarati poticajno okruženje za razvoj mladih, njihovu inkluziju u društvo i aktivnu participaciju. Riječ je o kolopletu različitih sektora i aktivnosti tih sektora koje su usmjerene na mlade. Politike za mlade mogu biti lokalne, regionalne, nacionalne i europske, a samo sinergija svih sektora doprinosi kvalitetnom razvoju mladih.

3. Tko bi sve trebao provoditi politike za mlade?

Teorija javnih politika kaže da suvremene javne politike trebaju biti kreirane, implementirane i evaluirane od strane zajednice aktera, što u slučaju politika za mlade uključuje javna i državna tijela, organizacije mladih i za mlade, znanstvenu zajednicu, ali i same mlade. Sudjelovanje u tim procesima jamči odgovor na postojeće potrebe, ali je i oblik građanskog odgoja i obrazovanja gdje svaki od dionika upoznaje načine rada, prioritete i metode drugih aktera čime se povećava i demokratičnost društva.

4. Zašto je važno provoditi politike za mlade?

Politike za mlade važne su mladima jer pomoću njih znaju koja prava, mogućnosti i prilike u nekom društvu imaju, a za koja se trebaju dodatno zalagati, za donositelje odluka jer pomoću njih transparentno prikazuju svoje ciljeve koji se tiču mladih, za udruge jer znaju na što se pozivati prilikom prijave na javne natječaje, za lokalne i državne službenike jer znaju kako obavljati svoj posao. Politike za mlade zalog su za budućnost neke države i društva je je esencijalno da one budu kvalitetne, efektivne, adekvatne, pravedne i transparentne.

5. Koja je glavna problematika provedbe politika za mlade u RH?

Analizirati politike za mlade u Hrvatskoj je kompleksno. Ako govorimo o lokalnim politikama za mlade, ima onih koje funkcioniraju relativno dobro (npr. Rijeka ili Karlovac), ali ima gradova i općina koje i dalje ne prepoznaju njihovu važnost. Takva je situacija i na nacionalnoj razini gdje je politika za mlade neinovativna, nerazvojna i nepoticajna. Mi imamo u ovom trenu Nacionalni program za mlade koji ne odgovara na potrebe mladih u onoj mjeru u kojoj bi trebao, imamo strukture koje legitimiraju postojeću praksu umjesto da nude razvojnu perspektivu, imamo središnji državni ured koji se vrlo neambiciozno i diletantski bavi ovim područjem, imamo neusklađenost lokalne, nacionalne i europske razine. Ovako bih mogao do preksutra, ali point je da se politikama za mlade ne bavimo adekvatno pa samim time problemi s kojima se mladi suočavaju perzistiraju što dovodi do frustracije, nezadovoljstva pa i iseljavanja mladih.

6. Što mladi o tome trebaju uopće znati i zašto, pogotovo ako nisu u formalnim strukturama vezanim za provedbu politika za mlade?

Mladi moraju biti upoznati sa svojim pravima, sa strukturom koja im se nudi na lokalnoj i nacionalnoj razini, ali i mehanizmima utjecaja na promjenu te strukture. Upravo zato je esencijalno ulagati u razvoj njihove građanske kompetencije, kako bi mogli utjecati na odluke koje se tiču njih. Naravno, lako je to reći, no pitanje je kako to učiniti. Jednostavnog odgovora nema – nužna je suradnja obrazovnog sustava, medija, savjeta mladih, učeničkih vijeća i studentskih zborova, kao i civilnog društva. Tek kada (aktivni i informirani) mladi budu društveni konsenzus u koji će se ulagati imat ćemo pravi društveni napredak. Dotad ćemo životariti s mrvicama koje donositelji odluka bacaju kako bi stvorili dimnu zavjesu, odnosno privid rada.

7. Možeš li istaknuti neki ili par primjera dobre prakse u RH i EU gdje je provedba politika za mlade pokazala pozitivne pomake za mlade?

Na lokalnoj razini ne mogu ne spomenuti Grad Rijeku i građanski odgoj i obrazovanje. Grad Rijeka je primjerice prije nekoliko godina odlučio uvesti izvannastavnu aktivnost građanskog odgoja i obrazovanje u škole čiji je osnivač. To je par excellence javna politika kojoj je motiv bio niska razina političke kompetencije mladih (demonstrirana potreba) i želja za njihovim aktivnijem sudjelovanjem u zajednici (identificiran cilj). To je učinjeno u suradnji s civilnim i akademskim sektorom čime se zadovoljavaju uzusi kvalitete kreiranja javnih politika.

Na nacionalnoj razini uvijek volim istaknuti primjer implementacije procesa certificiranja gradova u RH. Od samih začetaka u cijeli proces bili su uključeni predstavnici civilnog, javnog, državnog i akademskog sektora. Cijeli certifikat Grad za mlade čiji je idejni tvorac Udruga gradova u RH dobio je konture javne politike kada su ga prihvatila tijela javne vlasti (SDUDM i AMPEU). Certifikat služi gradovima za samoevaluaciju područja relevantnih za politiku za mlade, postavlja određene teme na dnevni red te potiče zdravu konkurenciju između jedinica lokane samouprave. Intenzivni procesi revizije i evaluacija osiguravaju kvalitetu pa je samim time riječ o primjeru dobre prakse.

Na europskoj razini ne manjka primjera dobre prakse, ali jedan od meni dražih je uvođenje youth checka, odnosno procjene učinka propisa na mlade kao alat pri donošenju odluka u Europskoj komisiji. riječ je o inicijativi koja je došla od mladih, a nakon intenzivne komunikacije, tu je inicijativu Europska komisija i prihvatila. Cilj je procijeniti kakav će utjecaj pojedini propis imati na populaciju mladih čime se mladi stavljaju na više mjesto u političkoj agendi Europske unije. Vjerujem da će se ova inicijativa kapilarno širiti i na države članice.