KICMA 2011

Riječima Velida
Đekića, ova knjiga poziva na neko novo izdanje, na nastavak, no taj nastavak ne
mora biti napisan od strane Zlatka Galla. Autor je naglasio kako popularna
glazba vječito živi svoju prošlost, stalno se vrti u krug te da je ona poput
jednog velikog švedskog stola iz kojega svi uzimaju što žele. Na pitanje ima li
smisla baviti se kritikom, autor odgovara kako to itekako ima smisla. Kritika
je sud, te kritičar mora pokušati objasniti zašto je nešto dobro, a zašto loše.
Na kraju predstavljanja autor napominje kako se ovim poslom bavi jer ga to
veseli, te ga se još uvijek nije zasitio. To je njegova strast, hobi, profesija
i veliko zadovoljstvo.

Poslijepodne je bilo
rezervirano za ugodno druženje s književnim kritičarom, esejistom, kolumnistom
i polemičarom Igorom Mandićem. U opuštenoj atmosferi autor je govorio o svojim
knjigama, životu te odgovarao na pitanja postavljenja od strane Voje Šiljka i
publike. Neke od knjiga koje je autor spomenuo su “Sebi pod kožu”, “U zadnji
čas” te “Bračna kuhinja”. Autor je naveo kako knjige ne treba čitati cijele,
već na preskoke. Na pitanje bez čega bi mogao živjeti, bez pisanja ili bez
čitanja, autor odgovara kako bi bez pisanja mogao lakše živjeti, dok bez čitanja
ne može ni jedne minute.

 

Zadnje
predstavljanje na ovogodišnjoj Kičmi odvilo se u jazz-baru Tunel koje je jedino
mjesto koje i priliči predstavljanju ovakve knjige. Knjiga je, u biti, zbirka
intervjua, čak njih 67, s raznoraznim svjetski poznatim jazz glazbenicima poput
Ornette Coleman, Jamesom Carter, Dee Dee Bridgewater i inima. Predstavljači su
bili sam autor i glazbenica Astrid Kuljanić. U razgovoru su se prisjetili svih
ovih intervjua kao i zanimljivosti vezanih uz njih. Također autor se prisjetio
svojih jazz početaka te dodao kako sam ne svira nijedan instrument, nego je,
štoviše, studirao na DIF-u, te mu je želja bila postati profesor tjelesnog.
Glazba mu je, kaže, ipak oduvijek bila strast, te se nakon rock početaka ipak
odlučio za jazz. Knjiga je izuzetno vrijedan skup raznoraznih razmišljanja i
stavova o samoj jazz glazbi. Da ne bi sve ostalo samo na riječima,  za kraj ove muzikalne večeri dojam je
upotpunio Denis Razz uz Jung Blood Jazz Society.