Lopta iz svih kantuna

Uvijek ili gotovo uvijek i sa ovoga mjesta gunđao sam kako nema publike na tribinama, baš iz tog razloga uživao sam u svakoj sekundi subotnjeg sraza. U SC Zamet stiglo je 650 gledatelja, brojka sasvim solidna za radost i veselje. Ljudi su ulazili u dvoranu i tijekom prvih deset minuta, bilo je zaista lijepo vidjeti takav dekor, siguran sam da je curama bio gušt igrati.

Otkada je Orijent Presoflex ušao u prvu ligu svi su čekali gradski obračun. Prvi u Novoj 2012. Od početka sezone trener Orjentašica Sanjin Lučičanin svojim je izabranicama ponavljao frazu “Trenirate i živite za 14.1. 2012. Neka se vidi tko je gazda u gradu!”. Nadao se Lučičanin, inače dijete Zameta da će susjedu krepati krava. Želio se umiliti svojoj životnoj suputnici i predsjednici Orijent Presoflexa Branki Konta kako bi opravdao mjesečni priliv sredstava u “obiteljsku blagajnu” od nemalih 12.000 kuna. Projekt Orijent Presoflex posljednjih se godina zasnivao na širenju mržnje prema “starijoj sestri” Zametu, na zabranama igračicama dvaju klubova da se druže pa čak i da se pozdravljaju.

Prilično pogubno za ovu zemlju zazvučati će i podatak da je Sanjin Lučičanin pedagog, profesor tjelesne kulture, te da bi svojim postupcima i ponašanjem trebao usmjeravati mlađe naraštaje i služiti im za primjer. Na njegovu žalost on to nije i neće nikada biti, ali zato su potez vrijedan poštovanja i ponosa izvele prije utakmice igračice oba kluba. Izvjesile su transparent na kojemu su pisala imena dvaju klubova i izvedenica ORIMET koja predstavlja njihovo jedinstvo, prijateljstvo i zajedništvo, sve ono što Lučičanin, Konta i slični nastoje zatrti u korijenu. Te mlade žene imaju pravo družiti se kako žele i s kime žele, a niti jedna zabrana nikada nije donijela ništa dobro.

Kapetanica Zamećanki Dina Brčić nakon treninga na kojemu je sve od sebe davala i Ivana Vuković temperaturi iznad 38 usprkos obratila se suigračicama riječima “Neka nitko ne ode, imamo sastanak” i imale su ga. Sadržaj mi nije poznat i ne treba biti. Na dan utakmice po tradiciji trener se s pomoćnikom sat prije susreta spušta u svlačionicu na završni sastanak. I prošle subote sve je bilo po pravilima, do ulaska u svlačionicu. Kapetanica je ustala i rekla “Treneru ne trebate nam ništa reći, sve znamo i sve nam je jasno”. “I ne namjeravam” odgovorio je kratko i posve jasno trener Drago Žiljak koji je te subote slavio 52. rođendan.

Bio je to dodatni motiv za Zamećanke. Odigrale su sjajno, posebno u drugom dijelu, odigrale su iskusno iako su i one po godinama mlade, odigrale su kao ekipa. Orijent to nije bio niti jednoga trenutka. Pojedinačne kvalitete Dejane Milosavljević, po mojem sudu najvećeg talenta riječkog ženskog rukometa u Ene Konta su neupitne. Njih su dvije i u subotu postigle 14 od 21 pogotka poraženih. Sve ostale djelovale su kao guske u magli.

Plod Lučičaninovih promišljanja kojima se potiče netrpeljivost dvaju klubova bio je vidljiv i iz nastupa Ive Tabar djevojke koja je početkom sezone dres Zameta zamijenila Orijentovim, nasjevši pritom po tko zna koji puta u životu na prazna obećanja. Drugi primjer je onaj Slavice Šuster ili otmjenije odnedavno Schuster koja je Zamet zamijenila Orijentom zbog mjesečne razlike od red veličine nekih 500 kuna. U Orijentu financijski ne cvjeta cvijeće ali to njihova šefa struke niti malo ne zanima. Kako inače objasniti činjenicu da je dobio isključenje u 47 minuti pri osam razlike za Zamet bez apsolutno ikakve potrebe i zdravog razuma. Taj njegov veliki čin stajati će praznu klupsku blagajnu dodatnih 2.500 kuna.

Sreća je da je susret završio sa deset pogodaka viška za Zamet jer bi u protivnom i dalje širio svoju filozofiju, a ovako svima je postalo jasno tko je gazda u ženskom rukometu u gradu ako se u to uopće ikada itko i usudio sumnjati.

Nadam se i želim vjerovati da će se i Sanjin Lučičanin a i svi drugi sportski djelatnici koji se vode mržnjom i spletkarenjem primiriti i shvatiti da je rezultat jedino mjerilo vrijednosti i uspješnosti u sportu.

Bila je to predivna večer u kojoj je pobijedio rukomet. I dalje i zauvijek ostati će ono naše poznato riječko Krepat ma ne molat.

Vidimo se na tribinama već u utorak u 18 sati kada u Dvorani mladosti gostuje jaki Istres u uzvratnom susretu šesnaestine finala Challenge Cupa.