Osim nogometaša Rijeke hit
je zemlja sombrera i mariachija. Priličan broj velikih pokrivala za glavu
smjestio se po cijelom stadionu, istina nitko nije zasvirao mariachi, ali,
nakon meksičkih sapunica Riječani su dobili novu zanimaciju u vidu trojce
Meksikanaca iz Guadalajare. Alferez i Guttierez su započeli utakmicu (Guti je i
asistirao za jedini pogodak), a Delgadillo je zamijenio svog sunarodnjaka u
napadu pri samoj završnici susreta. Rijeka je pobijedila s 1:0 iako je dobro
igrala samo u prvome poluvremenu dok su u drugom to bili refuli, pojedinačni
bljeskovi u kojima je oduševljavao i prednjačio Alferez.
Dogodile su se na spomenutom
susretu i neke stvari koje svakako zavrjeđuju da ih se spomene. Ne tako davno
bilo je nezamislivo da igrači traže igrati iako su ozlijeđeni. Ne jedan nego
dvojca „ranjenika“ stisnuli su zube, primili blokadu i odigrali koliko su
mogli. Sandi Križman i Antonini Čulina dva su posebna junaka. Priznajem posebno
mi je bilo drago kada je Križman u 53. minuti pri izlasku s terena doživio
ovacije i skandiranje. Ne tako davno činilo mi se da su se gledatelji nadmetali
u vrsti i količini uvreda koje su bile upućene na račun nekadašnjeg mladog
reprezentativca. Iako je zbog objektivnih okolnosti ovo bila najslabija
Sandijeva partija sezone doživio je nagradu od navijača i shvatio da se
zalaganje uvijek nagrađuje.
Treća stvar koja se ne viđa
često na našem stadionu nije mi baš previše draga pa ću se tako prema njoj i postaviti.
Alen Horvat poznat je kao radnik, fanatik, čovjek koji živi nogomet, ali i kao
osoba izuzetno tankih živaca. Iz kola u kolo Horvatu su bila puna usta sudaca,
istina većinom je bio u pravu, ali priče i prijetnje o povlačenju momčadi s
terena i nemam pojma čemu, jednostavno rečeno „ne drže vodu“ – da se ne lažemo.
Ono što je izveo u 73. minuti dvoboja sa Šibenikom možda je samo njemu jasno. Rijeka
je vodila od rane faze susreta, kontrolirala je igru, atmosfera je bila sjajna
do te mjere da je čak i „centralna“ u jednom trenutku povela navijanje. No,
Horvatu to nije bilo dovoljno, od početka drugog dijela susreta imao je potrebu
provocirati četvrtoga suca Domagoja Ljubičića govoreći mu „Potjeraj me… izbaci
me van“. Ovome se „smrknulo“ te je u jednom trenu pozvao svog sugrađanina iz
Osijeka Antu Vučemilovića i ovaj je „ispunio želju“ trenera Riječana. Ako je to
cijena trenerskog odrastanja, neka je. U Zadru će momčad s klupe voditi Daniel
Šarić, ali ne mogu se oteti dojmu da Horvat mora poraditi na vlastitoj
samokontroli jer bi mogao „ispaliti“.
Kako su seniori igrali u
petak zbog televizije, subota je bila rezervirana za kadete i juniore koji su u
prvom domaćem ovosezonskom nastupu na svome terenu ugostili Hrvatski
dragovoljac. Kao i u petak sudac je bio primoran prekinuti utakmicu zbog
osvježavanja igrača. Vrućina je bila protivnik najvažnije sporedne stvari na
svijetu baš kao što je protivnik nogometa bio i čovjek koji je sagradio tribinu
uz pomoćni teren stadiona na Kantridi. Vidljivost je od tamo slaba ili nikakva
i sve mi nalikuje na situaciju da je netko bacio tribinu s oko 10.000 metara pa
gdje padne .
Uglavnom kad se temperatura spustila,
porasla je kvaliteta nogometa. Najprije su kadeti okrenuli 0:1 u 2:1 a potom su
juniori u završnici dvoboja stigli do više nego uvjerljivih 3:0 iako objektivno
nisu bili toliko bolji. No pobjeda je uvijek slatka pa se ne treba baviti
„čaranjem“. Ono što me najviše raduje činjenica je da nekoliko jako zanimljivih
igrača igra u mlađim kategorijama bijelih, pa ne bi trebalo biti straha za
budućnost.
I na kraju umjesto šećera –
žene. Nogometašice Jack Pota u svojoj su bazi na Krimeji na startu novog
prvenstva ugostile ekipu Pregrade i nakon zaostatka 0:1 na poluvremenu stigle
do pobjede 2:1 uoči gostovanja kod hrvatskih prvakinja u Osijeku.
Što se ostalih sportskih
vijesti tiče sve je u nekoj normalnoj kolotečini i svi se klubovi pripremaju za
početak sezone koji će uslijediti za nešto manje od dva tjedna. Ono što svakako
vrijedi spomenuti je oproštaj jednog od riječkih sportskih velikana Mirze
Džombe. Citirati ću njegove riječi na kraju velike i uspješne karijere: “Žao mi
je što zadnju sezonu nisam odigrao u Zametu, ali nadam se da će biti načina da
se svome klubu nekako odužim“. Mislim da
mogu u ime svih ljubitelja rukometa i sporta općenito reći da je žaljenje zbog
toga obostrano i nadati se da će Mirza ostati u sportu i uz sport na bilo koji
način i u bilo kojoj funkciji jer ga sportska Rijeka treba.
Podijeli na društvenim mrežama