Jedan od osnovnih izvora podataka je knjiga Massima Superine „Il stradario di Fiume“ u izdanju Društva za povijesna istraživanja Rijeke iz Rima, u kojoj su popisani nazivi riječkih ulica kroz povijest, kako u vremenu
kad se Rijeka nalazila u sklopu Italije, tako i u drugim razdobljima. Postavljanje ploča započet će do kraja godine, a sve planirane ploče trebale bi biti postavljene do 2020. godine.
Zahvalivši se svima uključenima u projekt, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel istaknuo je kako se velik dio kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine oslanjao upravo na povijest te upravo
iz te bogate povijesti grada koji je samo u 20. stoljeću promijenio devet država, proizlazi glavni motiv projekta – Rijeka kao luka različitosti. Ta se različitost odražava kako kroz ljude, odnosno njihovo različito porijeklo te
nacionalnu ili vjersku pripadnost, tako i kroz arhitekturu, odnosno materijalno nasljeđe.
Na suradnji i pokazanoj otvorenosti za različitosti zahvalili su se predstavnici Zajednice Talijana Melita Sciucca i Moreno Vranchic, kao i predsjednik Društva za povijesna istraživanja Rijeke iz Rima Giovanni Stelli, dok je talijanski konzul u Rijeci Paolo Palminteri kazao kako inicijativa nosi važno kulturno značenje.
Složenost projekta najbolje pokazuje primjer naziva Koblerovog trga, koji se zvao Piazza Grande, Piazza del Magistrato, Piazza dei Frutti, Piazza Erbe/Povrćarski trg, Piazza Giovani Kobler, da bi od 1952. godine nosio sadašnje ime. Neke od ulica mijenjale su ime ovisno o vlasti, kao što je primjer s najužom riječkom ulicom, Ulicom Šišmiš, koja vuče naziv od političke stranke „I pipistrelli“ i koja je u svojoj povijesti nosila i naziv
Vicolo del frutti, budući da se u njoj prodavalo voće.
U sklopu projekta Europske prijestolnice kulture bit će postavljene i ploče na kojima će, pored naziva grada na hrvatskom, biti napisano i na talijanskom, ali i nekim drugim jezicima.
Podijeli na društvenim mrežama