Borislav Božić u svom se radu bavi pitanjem identiteta i
time kako na njega utječe okruženje kojim upravlja korporativni kapital.
Suočeni s realnošću kakvu nam prezentiraju globalni mediji, prinuđeni smo
pitati se što se događa sa svijetom i nama u njemu? Koje je naše mjesto, naša
uloga i naš identitet? U tom propitivanju Božić se služi jasno prepoznatljivim
elementima, kao što je desk s međunarodnim tiskovinama, crveni tepih ili
modificirana rubikova kocka. Posebno upečatljiv je smještaj njegovih radova u
prostoru, gdje oni stvaraju vizualnu stazu, nit vodilju, predstavljenu serijom
autoportreta koji se postepeno gube, pretvaraju u ništavilo, simbolizirajući
tako gubitak identiteta, ili možda put u ništa. Na koncu tog puta, na
galerijskom zidu nalazi se Božićev rad, bijele boje. Ali, odmah ispod njega
nalazi se rad “Važeći dokument” Silvije Đolonge, koji nije dio
Božićevog projekta i nema veze s njime, međutim svojom bjelinom i svojim
sadržajem (poništena hrvatska putovnica, obojena u bijelo) savršeno se uklapa i
nadopunjava Božićevu cjelinu.
Uz izložene radove, Božić je također pozvao i posjetitelje
na sudjelovanje u radionici autoportreta, koji će biti objedinjeni u Knjigu grupnog
autoportreta Borislava Božića s popisom svih sudionika radionice.
Vlastitost je jednodnevni projekt, stoga ako ste ga
propustili, možete u našoj snimci pogledati razgovor s autorom te nekoliko
prizora iz izložbenog prostora.
Podijeli na društvenim mrežama