Welcome to Sarajevo

Samim
dolaskom u grad nakon višesatnih putešestvija po zavojitim bosanskim cestama, napokon
stižemo u Sarajevo, grad koji su oblikovale civilizacije. Autobusni kolodvor u
Sarajevu slika je i prilika današnjeg Sarajeva, napravljen za vrijeme ZOI-a
1984. godine, razoren u ratu, danas sposoban tek za dolazak i odlazak autobusa.
Za glavni grad jedne države, složiti ćemo se, neprimjereno. Pogled vam odmah
okupira i novi grandiozni toranj dnevnih novina Avaz, primjećuje se duh kapitalizma koji ozbiljno nagriza
pitoresknost i ambijent sarajevskih mahala koje nikako ne podnose staklene
nebodere u svojoj prisutnosti, no kapital ne posjeduje emocije pa tako Sarajevo
polako ali sigurno premrežuju tržni centri koji su zaokupirali centar grada
svojim nasilnim karakterom te minornom estetikom.

Sliku
Sarajeva čine i više nego skromno uređene vitalne gradske institucije poput
studentskog kampusa, bezličnog željezničkog kolodvora, skromno uređenih
fakulteta i knjižnica, dok se s druge strane vidimo apsolutnu vlast kapitala
domaćih i stranih moćnika koji grade grade raskošne ambasade SAD-a, Saudijske
Arabije, te već spomenute tržne centre.

No,
nije ipak sve sivo. Dosta je toga obnovljeno, tek poneka zgrada još zna
podsjetiti na grozne ratne dane, turista je u Sarajevu na svakom koraku,
turizam je u razvitku, hostela za mlade je dosta, vrlo uređeni su i gradski
hoteli, ratni turizam je naročito popularan (tržnica Markale, Dobrovoljačka
ulica, naselje Dobrinja, Tunel Spasa).

Doći
u Sarajevo, a ne posjetiti stari dio grada, poznatu Baščaršiju, ne probati
ćevape, sudžuke, burek ispod peke te slastice kao što su hurmašice, tufahije te
kadaif kod već etabliranih imena Želje i
Hodžića, smatra se velikim grijehom.
Jednako popularna ćevapima je i nargila
koja se nudi gotovo na svakom koraku, i to u raznim, većinom voćnim okusima. Od
gradskih zanimljivosti valja izdvojiti prekrasnu zgradu Vijećnice koja se može
vidjeti na skoro svakoj razglednici iz Sarajeva, trenutno je u procesu obnove,
zgradu Narodnog pozorišta, Muzej Gavrila Principa te mjesto atentata, mostove
preko rijeke Miljacke, prvorazredne spomenike osmanske arhitekture, predivne
primjere secesije i historicizma na zgradama iz perioda austrougarske
vladavine, džamije (izdvojimo najpoznatije Alipašina,
Careva, Gazi Husrev-begova), Sahat
kula (lunarni sat) Baščaršiju sa
svojim kujundžilucima, kazandžilucima, aščinicama, buregdžinicama i
čevabdžinicama, Vječnu vatru
(spomenik NOB-a), stadione Željezničara
i Sarajeva. Tunel spasa izgrađen u vrijeme rata za snabdjevanja lijekovima i
hranom te za evakuaciju iz grada sada je turistički eksponat. Vrijedi vidjeti i
staru tursku kulu Bijela tabija iznad
grada koja datira iz 16. stoljeća, grad se odozgo pruža kao na dlanu. Sarajevo
je okruženo planinama Bjelašnicom, Jahorinom i Trebevićem na koje se mnogi
turisti znaju zaputiti jer usitinu je priroda prekrasna. Voda u Sarajevu jest
nešto posebno, izvora je puno, a Sarajevsko pivo usitinu vrijedi probati. Na
slavne olimpijske dane podsjeća tek poneki crtež na ulicama i stup kod dvorane
Zetra.

Jedino
što možemo označiti koliko toliko stabilnim u BiH jest njezina valuta,
konvertibilna marka. Omjer kune i marke jest 1:4. Tako da za Sarajevo ne možemo
reći da je skupo, ali nije ni prejeftino. Ipak, cijena kojom ćete zadovoljiti
svoje gurmanske zahtjeve vrlo je pristojna.

Duh
Sarajeva i dalje čine, i vrlo se rado i danas gledaju i citiraju popularni Nadrealisti, nekadašnji humoristični
televizijski show, Zabranjeno pušenje, Elvis J. Kurtovich, Plavi orkestar,
Crvena jabuka, Bijelo Dugme i Indexi. Oni su stvorili sarajevsku urbanu kulturu
koja je opet danas u povojima i novom stvaranju.

Zaključimo
ovaj tekst osobnim utiskom autora u trenutku dok je otkucavao posljednji sat
Ramazana navješćujući Bajram, a on se spuštao s Bijele tabije gledajući grad u
podnožju dok se polagano pale prva večernja svijetla, a s osvijetljenih vrhova
džamije mujezin pjeva prekrasnu pjesmu, dok se u daljini čuju zvona Katoličke i
Pravoslavne crkve. Takvo magično Sarajevo doživljaj je za sva osjetila.