Zaboravljeni pionir riječkog stripa

Trenutak
u kojem ga povlačimo za rukav odabran je s predumišljajem i u izravnoj je vezi
s najavljenim prvim riječkim festivalom stripa, što za koji dan počinje programima
u Art kinu, muzeju računala Peek & Poke, klubu Palach, knjižari Ribook, na
brodu Arca fiumana.

Kada
već strip i na takav način stiže u naš grad, u festivalskom ozračju, dobro je
primijetiti kako se ime Teodora Tricka, usprkos tomu što je još uvijek skriveno
od pogleda, natkrililo nad festival. Pridajući mu pritom, na nestandardan,
nevidljiv način – jer Tricka već nekoliko desetljeća nema niti u fokusu
javnosti, niti u fokusu „struke“, pa bi se za njega takvog, prešućenog i
zaboravljenog, reklo kao da nije postojao, niti postoji – ponešto od lokalnog
kolorita. Trick je pionir riječkog stripa, samim tim – gdje god je u Rijeci
strip, tu je implicite i Trick, ma koliko ga mi ne vidjeli ili šutjeli o tome.
Dokazi? Otisnuti su u stotinama tisuća primjeraka.

Biografska
bilješka veli kako je Teodor Trick (rođen 1930. u Virovitici, od sredine
1950-tih stanovnik grada na Rječini) ušao u svijet stripa nekoliko godina po
svom dolasku na Kvarner. Ne bi se moglo reći da se to dogodilo slučajno:
likovna ga je aura pratila iz obiteljskog gnijezda, s obzirom su mu se otac Stjepan i brat Nikola bavili slikarstvom, a on je pak kruh svagdanji
zarađivao kao profesor likovnog odgoja. Lako je pretpostaviti da je potonja
činjenica definirala smjer kojim će se zaputiti stripovi s njegovim potpisom,
ususret mlađim čitateljima. Riječki list za djecu Galeb (pokrenut 1956. i
izlazio nekoliko desetljeća), pokazao se za to zahvalnom medijskom platformom,
otvarajući stranice radovima u kojima Trick preuzima cjelovito, dakle scenarističko
i crtačko autorstvo. Riječ je o dva stripa, koja u ruke Galebovih malih
čitatelja stižu pod šiframa Jurić i Tonić, bivajući objavljivani na pola
(Jurić) ili preko cijele stranice (Tonić).

Jurić
i Tonić? Imena su to dvojice gradskih dječaka, koje autor prati u malim,
simpatičnim dogodovštinama – što ih, znamo, u formativnim godinama ne manjka –
odijevajući te dogodovštine u vedru, šarmantnu, duhovitu scenarističku i
crtačku odjeću, komunikacijski blisku dječjoj dobi. Koliko blisku, posredno
govori podatak da su se Trickovi radovi pojavljivali na Galebovim stranicama skoro
dva desetljeća, od kraja pedesetih pa sve do druge polovice sedamdesetih. Tonić
je svoj premijerni izlazak pred oči čitatelja zabilježio 1959, na posljednjoj
stranici lista, dok je Jurić ugledao danje svjetlo u Galebu dvije godine potom,
1961. U jednoj od svojedobno provedenih anketa, mali su čitatelji mahom
izjavljivali da je ono što prvo pročitaju u novim brojevima njihova lista
stripovi Tonić i Jurić. Kako i ne bi, kada ih Trick, držeći se za ruku Tonića,
vodi na morsku plažu, na skijanje, u gradnju svemirske rakete, spašavanje
snjegovića od topljenja, na izložbu modernog slikarstva, u lov na medvjede,
čuvanje kuće… U tomu pomažu mačak Miško, dupin Praćko i drugi životinjski
likovi. Za razliku od Tonićeve nešto duže priče, dječak Jurić se razigrao na
manjem prostoru, stavljajući u prvi plan geg-situacije.

O
prihvaćenosti dobrih vibracija što su se širile iz Trickovih kadrova ujedno svjedoči
podatak da su se pokazali poticajom za okušavanje u stripovskoj formi nekim
njegovim sugrađanima, poput Miroslava Župeca, Ante Sigarića, Ivana Kurjakovića,
Aleksandra Radišića, Kamila Bišćana i drugih.

Kako
objasniti činjenicu da je Trick ostao po strani od dosadašnjih pregleda
nacionalnog stripa, njihov zagubljeni, nepoznati, time posljedično i nepriznati
kamenčić u mozaiku? Moguće je da je odgovor u tomu što je Trick djelovao u
vrijeme koje je manje-više sav naknadni interes stručne javnosti usmjerilo
autorima koji su objavljivani pod kapom 60-tih nadasve popularnog Plavog
vjesnika. Taj omladinski tjednik ima lavovske zasluge za promicanje kulture
stripa na ovim prostorima, ali je u naličju takva statusa i sljedeća neugodna
činjenica – tko autorski nije bio povezan s Plavim vjesnikom, ostao je u njegovoj
sjeni, nezasluženo i nepravedno marginaliziran, čak silnim godinama nakon
nestanka razloga toj sjeni.

Kada
će svjetla istraživačkih reflektora usmjeriti prema Tricku, stavljajući ga na
mjesto koje mu pripada u nacionalnim pregledima stripovske produkcije? Valja se
nadati, uskoro. Upravo je prvi riječki sajam stripa povod za dobre vijesti:
jedan od hrvatskih izdavača stavio je u svoje planove za sljedeću godinu objavljivanje
knjige s nekoliko stotina tabli Trickovih radova, o kojima će svoje  reći i domaći poznavatelji stripa u popratnim
slovima. Dakle, riječ je o izdanju monografskog tipa. Bilo bi lijepo kada bi
drugi riječki sajam stripa, onaj što nas čeka 2011, imao u programu
predstavljanje netom otisnute knjige na čijoj se naslovnici čita Trickovo ime.