Ima Rijeka prvog čovjeka sporta u Hrvata, ima Rijeka i prvog
čovjeka hrvatskog vaterpola, ali od toga ima malo koristi. Priča prva priča je
od srijede i famozne tribine o novom zakonu o sportu. Sjajno je posjećena bila
tribina, svjetskih prvaka i olimpijskih pobjednika koliko hoćeš na ponos i diku
gradu u kojemu živimo ali kada treba nešto reći onda oni šute a govore ljudi
koji prihoduju na najmanje četiri mjesta i čiji se sport vezuje uz američka
omiljena vrsta obiteljske zabave.
Mnogi su se tamo pravili pametni, ali nitko u niti jednoj
mili sekundi nije spomenuo Bijelu knjigu o sportu, koja predstavlja krovni
dokument Europske Unije čiji bi član i ova državna tvorevina trebala postati 1.
srpnja naredne godine. Zar je moguće da će ovaj zakon biti donesen da se nekome
zamažu oči ili iz nekih drugih tko zna kojih interesa a onda će se još jednom
za tek nešto više od godinu dana sve morati iznova mijenjati i usklađivati sa
EU zakonodavstvom. Moderiranje na spomenutoj tribini bilo je ispod njezine
razine, ali još je niže pao glavni urednik jedinog sportskog dnevnika u
Hrvatskoj i to dva puta. Najprije pozicioniranjem uz Damira Miškovića, Predraga
Slobodu i Roberta Komena, a onda desetominutnim monologom o prokletstvu
kladionica i klađenja u sportu. Sve bi to još i moglo proći, da nije riječ o
čovjeku koji je do prije dvije godine uređivao sportski tjednik jedne od
kladionica čije ime neću spominjati da ne bude besplatna reklama.
Ima i jedan jako pozitivan događaj prošloga sportskog
tjedna. Košarkašice Pletera došle su tiho i ušle u legendu. U svojoj prvoj
sezoni učenice Gorana Šućurovića ušle su u polufinale doigravanja, dakle među
četiri najbolja sastava u Hrvatskoj. Sa godišnjim budžetom od 600.000 kuna. Da,
reći će neki, razina ženske košarke u Hrvatskoj je grozna, uvijek će se tražiti
negativnosti, ali „Šućo“ i njegove cure šutili su i radili i za nagradu u
polufinalu igraju protiv najjače družine u zemlji Gospića CO.
No, da se vratim na naslov i problem iz naslova. Nadam se da
se Pločani i Pločanke neće uvrijediti, ali za njihovo mjesto vrijedi ona „Doći
u Ploče i umrijeti, ali ne od ljepote“. Nakon „sto dana jahanja“ dođemo na
krajnji Jug Hrvatske i već krene kuknjava „Treba nam ovoliko bodova da bi
ostali. Ajme šta ćemo, pa mi smo jedina prvoligaška ekipa, a ljudi više prate
Junaka kojemu kupuju utakmice da bi ostao u trećoj ligi jug gdje je zadnji… Evo
neki dan platili su 40.000 kuna za pobjedu i to su platili na poluvremenu,
vidite gubili su 0:3 i na kraju dobili 4:3. Ajme šta ćemo a Vi ste jači.“ Neću
imenovati izvor ali na glasu je u Pločama i osobno je zainteresiran za uspjeh
Dalmatinke.
Dosjetili su se jadu, spas su pronašli u sucima i delegatu.
Suci su bili iz Metkovića a delegat gle čuda iz Ploča. Sada pokušajte zamisliti
situaciju da se Zamećanke bore za ostanak i da im jednu od po njima ključnih
utakmica sude suci iz Crikvenice a da je delegat iz Rijeke. To je reći ćete
nemoguća misija ili još gore utopija. Narednog vikenda Zamećanke su na završnom
turniru Kupa u Đurđevcu i bude li sve prema planu u borbi za treće mjesto i
izlazak u Europu opet će ih čekati Dalmatinka. Na neutralnom terenu vidjet će
se stvarni odnos snaga i uvjeren sam da je pred nama veliki tjedan riječke
sportske radosti.
Sjetio sam se i činjenice da je zbog pogrešne izmjene
Primorje kažnjeno petercem u prvom
četvrtfinalnom dvoboju Lige prvaka protiv Jadrana iz Herceg Novog. Da se
to dogodilo u primjerice Dubrovniku pomoćni trener iščupao bi semafor iz struje
ili bi se bacio u bazen ali peterca ne bi bilo. Možda zvuči malo karikirano ali
vječita riječka korektnost dovela nas je do toga da nas stalno kradu a mi im to
dozvoljavamo. Sjetiti će se stariji ljubitelji nogometa da je Rijeka strahovito
pokradena u Madridu jer je morala ispasti od Reala, a sjetiti će se jednako
tako i što je Rijeci učinio beogradski sudac Zoran Petrović u finalu Kupa
protiv splitskog Hajduka. U Hrvatskoj svi znaju što je i za koga i u čijem
interesu odradio Šibenčanin Zoran Krečak i kako je i zašto Rijeci ukraden
naslov nogometnog prvaka Hrvatske. Glavni sudac te utakmice Alojzije Šupraha
sada je u ulozi sudačkog eksperta pa komentira tuđe pogreške a svoje nekako baš
i ne želi.
Do kada će Rijeka biti svima trn u oku. Vaterpolisti su
čudo… a opet dođu u Zagreb i budu pokradeni. Dragan Štampalija sudac je
zadatka koji sustavno već jako dugo svim silama radi protiv Primorja a iznimke
nije bilo niti u nedjelju. Omjer igrača više od 14:8 u korist Mladosti daje
sliku o riječkim grubijanima a žapci su bili ti koji su igrali presing.
Predsjedniče molim Vas u ime svih onih koji su iz Rijeke došli u Zagreb bodriti
Primorje i u ime svih ljubitelja vaterpola dajte da doigravanje sude strani
suci koji nisu opterećeni revanšizmom i podmetanjem. Imati će Riječani dvije
utakmice da pobijede Mladost i uđu u finale ali biti će krvavo. Najprije ih
čeka u srijedu Jadran u Herceg Novom pa tek onda razmišljanje o Mladosti, nadam
se ne i o sucima.
A nogometaši Rijeke, nakon još jednog poraza mogu odahnuti.
Zašto? Pa jer i Pomorac i Dugopolje ne namjeravaju u prvu ligu pa će ostati i
ako ispadnu. Pitanje je samo čemu onda služi natjecanje u drugoj i svim nižim
ligama kada nećeš i ne možeš biti nagrađen za svoj trud. Svi jedva čekaju da
sve završi a subotnje gostovanje Dinama na Korzu se kometira u stilu Hoće li
Dinamo pustiti Rijeci ili ne i tko će dati gol jer to je pomalo i fatamorgana
riječkih nogometaša.
Odbojkaši i odbojkašice danas u utorak započinju polufinale
doigravanja, sve u svemu pred nama je buran i dinamičan sportski tjedan. Vidimo
se na tribinama i ne zaboravite koliko god da nas suci kradu uvijek nam ostaje
ono naše riječko Krepat ma ne molat!
Podijeli na društvenim mrežama