Priroda društva

Osiguranje pune i pravične ravnopravnosti u braku
regulirano je Obiteljskim zakonom; a u politici diplomatskim političkim dogovorom.

Povijesni primjer ravnopravnog partnerskog odnosa u političkoj praksi (pustimo teoriju) je onaj
kada američki predsjednik, u pripremi državničkog susreta na najvišoj razini,
pošalje drugu Titu deset pitanja o kojima se trebaju dogovorit. A Tito pogleda
listu i, od predloženih deset, prekriži pet (o kojima nema razgovora). Jednostavnom
matematičkom računicom zaključujemo da
su se našli negdje na pola – to znači da smo mi i SAD nekada bili ravnopravni politički
partneri.

Slična ravnopravnost
u to vrijeme krasila je i naše odnose sa SSSR-om i Europskom Unijom (kao i
bilateralne odnose s njezinim snažnim članicama – Velikom Britanijom,
Njemačkom, Italijom i Francuskom).

Kako se to postiže?

Na ovo pitanje vrlo je teško naći općeniti odgovor. Ali osnovno
je pravilo da vas moraju poštovat prijatelji
i neprijatelji
. Tada imate veliki manevarski prostor u
kojemu vam se otvaraju razne manevarske mogućnosti, što je veoma važno, jer, ne
treba zaboraviti – politika je umijeće mogućeg.

Danas nam upravo toga nedostaje.

Za usporedbu navodim izjavu ministrice Vesne Pusić na ovotjednom
samitu o zapadnom Balkanu koja oslikava stanje naših (ne)mogućnosti da se
odupremo prihvaćanju propisanog mišljenja i zaključaka naših saveznika.   

“Hrvatski
je stav da Europska unija treba u onim slučajevima gdje ne može rješavati
pitanje na izvoru, dakle tamo gdje
nastaje, kao što je sada zbog rata u Siriji, treba rješavati tamo gdje se on
nalazi u ovom trenutku”.

Pohvalno je imati stav, i to treba pozdraviti. Ali prihvatiti
stajalište da je IZVOR izbjegličke drame
u Siriji znači da nam je kritička oštrica vanjske politike totalno otupila, što
upućuje na jasan nedostatak političkog autoriteta, a time i sigurno mjesto u
magarećoj klupi na svjetskoj političkoj sceni.

Iz te nezavidne „partnerske“ pozicije prostor za neke
ozbiljne političke manevre poprilično je sužen. Ne počnemo li koristiti svoje
puno demokratsko pravo slobode križanja i brisanja spornih političkih pitanja (mišljenja
i zaključaka) po vlastitom osjećaju, tu ćemo i ostati.

Za početak prekrižimo pogrešno označeno mjesto IZVORA i označimo njegovu preciznu
(geo-političku) kotu.

Pomognimo barem zeki da nađe svoj potočić.