Iz kataloga: Theodor de Canziani
Djelujući desetljećima svojstvom likovnog stvaraoca Željko
Kranjčević Winter u scenografiji, skulpturi i slici analitički sažima u
perpetuumu traženja motiv spirale. Koliko je toga svjestan njegov stvaralački
siže tek je potrebno istražiti pomnom analizom varijabilnog opusa punog
kontrasta i impulzivnog karaktera autora. U ovome pak leži i specifikum
likovnog izričaja koji se temelji na ravnoteži kontrasta ekspresije.
U skulpturi i slici načima autor stalnu borbu različitosti
koje spaja u cjeline. Bilo to bojom, bilo to linijom, bilo plohom i teksturom,
bilo konveksnim i konkavnim igrama volumena, testira Winter zanavijek njihove
odbojne točke koje istom pretpostavlja točkama njihova susreta.
U takovu okružju svojih svjetova oblina, spoznaje su
različite a njihovo opredmećenje biva rađanje početka neke potpuno nove ideje. U
konceptualnom smislu Winter je rijetki umjetnički bohem koji
intelektualiziranju idejnog pretpostavlja strastvenost doživljajnog nivoa kao
osobite emotivne snage, produkta sanjarenja kao konstantnog podsvjesnog stanja
tijela i duha. Mogli bismo definirati to Winterovo stanje vrenja kao kronični
opojni status izazvan njegovom prirodom. Dok sniva i stvara on mirom i blagošću
razara silinom svoje razorne snage poput uragana što čupa i kida a blago
ostavlja u tišini stvarajući kompozicije mira pod kojima podrhtava zaglušujuća
trešnja.
Podijeli na društvenim mrežama