Teorija izgleda nemoguća,
ali čuda u ekonomiji više nisu slučajna pojava, jer današnja suvremena ekonomija
nije više znanost, nego religija – EKONOMIJA = TEOLOGIJA.
Umjesto potpore kritičkoj misli, traži se način da se održe dogme u koje stado mora vjerovati. U suprotnom,
proglase vas komunistom, što se na Zapadu kažnjava gubitkom ugleda i časti.
Takva umobolna praksa dovela
je do stanja u kojem cijelo čovječanstvo postaje samoubilačka sekta koja umire
od gladi jer nema kruha. Unatoč tome što
postoji dovoljno sjemenja, zemlje, volova,
plugova i mlinova, u svijetu svakih pet sekundi jedno dijete umire od
gladi.
Pri pogledu na takvu
statistiku, zdravi razum predlaže da se pod hitno poveća proizvodnja prehrambenih namirnica (ili
raspodjele zalihe koje u milijunima tona završavaju na otpadu ) kako bi se
iskorijenila glad, ali ekonomski “proroci”
nas uče da ćemo u tom slučaju izazvati poremećaj na svjetskom ekonomskom
tržištu hrane.
To je ”Riječ Božja”, a Ona je Zakon i ne dovodi se u pitanje.
U počeku ovo doista bijaše
samo Riječ, ali nakon što svi povjerovasmo da u sebi nosi istinu, stvorena je nova
religija, najveća od svih današnjih, koja nosi naziv –TRŽIŠNA EKONOMIJA, što je
u biti samo još jedna velika “crkvena” podvala za lakovjerno stado.
Oni koji se usudiše ne
povjerovati već odavno znaju da je tržišna
ekonomija velika laž. U realnosti postoji samo PLANSKA ekonomija, dobro
isplanirana i vođena na način da se stvori iluzija poštene tržišne utakmice, u
kojoj se unaprijed zna tko pobjeđuje – prema planu koji je osmišljen i pretvoren
u Evanđelje tržišne bitke.
U takvoj konstelaciji
nekritičke znanstvene misli i bespogovorne vjere, statistika smrtnosti u svijetu, uzrokovana glađu, nije
relevantan matematički parametar koji bi imao utjecaja na upravljačke akcije u kontrolnom
mehanizmu globalne ekonomije kojom upravljaju svjetski gospodari kapitala. Brojka od preko 70% svjetskog stanovništva
koje gladuje nije podatak na temelju kojega se proglašava stanje svjetske
ekonomske krize. Najbolji primjer je upravo aktualna situacija. Ovih dana može
se čuti kako svijet polako izlazi iz recesije, iako se u tom istom svijetu broj umrlih od gladi ne smanjuje nego povećava.
Logično, jer ta statistika
nije nikada ni bila u računici koja je prije dvije godine uključila alarm za
uzbunu. Taj licemjerni izraz “svjetska ekonomska kriza” u biti podrazumijeva to
da se uz dnevni obrok onih koji se prežderavaju neko vrijeme nije servirala
salata.
Gdje je izlaz tog začaranog “biblijskog”
svijeta religijske ekonomije?
Ja ga vidim jedino u ateizmu.
Nisam protiv religija, ali duboko vjerujem kako je zdravi kritički ateizam temeljna pretpostavka za razumno prakticiranje
bilo koje vjere.
To posebno važi za modernu svjetsku
ekonomiju koja, propovijedanjem vjerskih ekonomskih dogmi, polako, ali sigurno,
pretvara zemaljsku kuglu u golu pustinju, a život zemaljskog stanovništva u pravi
pakao.
Tipičan primjer takve
pogubne vjere je Hrvatska, država općenito poznata po slijepom prihvaćanju crkvenih
sudova. Uslijed vjerskog fanatizma, pored rodnih žitnih polja, gustih
stoljetnih šuma, zelenih planina i čistog Jadranskog mora, ljudi gladuju.
Ima li nade da nas netko
spasi? – lokalno i globalno.
Prema svemu sudeći, nada
postoji. Usporedo sa jačanjem svjetske ekonomske religije, jača i jedan organizirani
svjetski ateistički pokret.
Ali prije nego što nastavim
dalje želio bih jasno definirati što je to ateizam.
Bez konzultacije sa
religijskim leksikonom, slobodan sam reći da je ateizam razumsko-duhovni
svjetonazor koji crkvenim vlastima postavlja nezgodna pitanja. Propitkuje dogme
i ruši vjerske tabue. Dakle, čine sve ono što je vjernicima zabranjeno.
Polje njihova interesa je
globalni svjetski poredak i njegove religije. Nemaju svetinje osim gole istine.
Nenaoružani su, i napadaju samo argumentima i protutezama koje se usude javno
izgovoriti. Ne ustručavaju se reći – Car je gol.
Najpoznatiji takav pokret djeluje
pod nazivom Zeitgeist.
O sebi kažu:
„Zeitgeist (duh vremena)
pokret nije politički pokret. On ne poznaje nacije, vlade, rase, religije,
vjeroispovijesti ili klase. Naša razumijevanja zaključuju da su ovo pogrešne,
zastarjele, podjele koje su daleko od pozitivnih faktora za pravi rast
cjelokupnog ljudskog napretka i potencijala. Njihova osnova je u podjeli moći i
stratifikacije, a ne na jedinstvu i jednakosti što je naš cilj. Iako je važno
razumjeti da je sve u životu prirodni napredak, također moramo priznati
realnost da ljudska vrsta ima mogućnost drastično usporiti i paralizirati
napredak kroz društvene strukture koje su zastarjele, dogmatske, a time i
nesuglasna sa samom prirodom. Svijet koji vidite danas, pun ratova, korupcija,
elitizma, zagađenja, siromaštva, epidemijskih bolesti, kršenja ljudskih prava,
nejednakosti i kriminala je rezultat ove paralize.
Ovaj pokret je o svjesnosti,
u zanimanju tekućim evolucionim napretkom, kako osobnim, tako i društvenim,
tehnološkim i duhovnim. On prepoznaje da je ljudska vrsta na prirodnom putu
prema ujedinjenju, koji proizlazi iz kolektivnog priznanja osnovnih i skoro
empirijskih razumijevanja kako priroda funkcionira i kako se mi kao ljudi
uklapamo u/smo dio ovog univerzalnog procesa koji zovemo život. Iako ovaj put
postoji, on je na žalost ometan i nije priznat od velike većine ljudi koji
nastavljaju produljivati zastarjele, i samim tim, degenerativne načine
ponašanja i udruživanja. To je ta intelektualna irelevantnost za koju se
Zeitgeist pokret nada da će premostiti kroz edukaciju i socijalne akcije.
Cilj je da se naše svjetsko
društvo podvrgne reviziji, na svim nivoima i u skladu sa znanjem današnjice, ne
samo stvaranjem svijesti o društvenim i tehnološkim mogućnostima. Mnogi su
uvjetovani da misle nemoguće ili protiv „ljudske prirode”, ali i “osigurati sredstva za prevladavanje tih elemenata u
društvu koje produžuje te zastarjele sustave”.
Važno udruženje iz kojeg su
mnoge ideje ovog pokreta izvedene, je organizacija projekt Venera ( „The Venus
project”) koja je usmjerena društvenim inženjerom i industrijskim
dizajnerom pod imenom Jacque Fresco. On je radio gotovo cijeli svoj život na stvaranju
potrebnog oruđa za pomaganje dizajna takvog svijeta koji bi konačno iskorijenio
rat, siromaštvo, kriminal, socijalne stratifikacije i korupciju. Njegovi
pojmovi nisu radikalni niti kompleksni, oni ne nameću subjektivne
interpretacije u njihovom formiranju. U ovom modelu, društvo nastaje kao
ogledalo prirode, nerazdvojivo, uz prethodno definiranje promjenljive.
Sam pokret nije
centralizirana sinteza. Mi nismo tu da vodimo, nego da organiziramo i
obrazujemo.“
Ne znam kako se vama čini,
ali meni se ovo jako sviđa. Bilo je više i red da netko glasno udari u bubnjeve,
a ovi deru sve u šesnaest… pravo rokerski… Što bi rekao dobri stari Zoff – nema
ustupaka, nema kompromisa.
Podijeli na društvenim mrežama