Ni Hrvatska u
tome ne gubi korak. Dapače. U razvoju sportskog kapitalizma dostigli smo
zadivljujuću razinu napretka koju možemo podijeliti u tri jakosne skupine:
Liga prvaka
Elitno
natjecanje multinacionalnih kompanija, korporacija i banaka unutar čijeg
zatvorenog kruga cirkulira golemi kapital, pretačući svoju vrijednost s jednog
računa na drugi. Jedini cilj je
stvaranje profita. Novac je Bog i sve se može kupiti novcem.
Liga za bedaka
Natjecateljski
sustav radničke klase čija je trajna stabilnost zacementirana vjerskim
fanatizmom koji počiva na raširenom prihvaćanju
dogme da je smisao života u igri za bodove. Plaće i premije su minimalne. A svaki
poraz u nizu plaća se isključenjem vode i struje. Zadnji na ljestvici
završavaju na ulici.
Liga siromaha
Najniža i sve
masovnija razina natjecanja – kontejnerska bitka za dnevni obrok i plastične
boce.
To je otprilike
realna slika naše svakodnevnice, koja
sama od sebe nameće jedno poprilično uznemirujuće evolucijsko pitanje: Da li je
čovjek postao od majmuna ili majmun od čovjeka?
Jer pogrešno je
smatrati da je takav neprirodan poredak ljudskih odnosa stvar pogrešne politike.
Prije će biti da je u pitanju neka majmunska genetska mutacija koja nizom bioloških kombinacija uzrokuje kontinuirane
mentalne greške u kolektivnoj svijesti.
Ne zaboravimo
da je genetska razlika između ljudi i čimpanzi manja od 2%, a želja za bananama
i urođena sebična narav skoro nam je ista, što stvara prirodni potencijal za međusobnim
natjecanjem pripadnika vrste.
Jer tko je
prvi, njegova banana.
Podijeli na društvenim mrežama