Prvi zakon nevjerojatnosti glasi:
– Količina
energije koju ljudski organizam utroši u stanju mirovanja na račun prekomjerne
tjelesne težine naziva se bazalni deficit.
Drugi zakon nevjerojatnosti glasi:
– Trošiti
energiju na račun bazalnog deficita je krajnje neozbiljno i neodgovorno, i
takvo ponašanje se ne smije tolerirati.
Treći zakon nevjerojatnosti glasi:
– Slijedom
prvog i drugog zakona, Vlada Baltazar-grada donosi odluku o uvođenju bazalnog
poreza u visini od jedne kune po kilogramu prekomjerne tjelesne težine.
Očajni
stanovnici ovaj potez Vlade doživjeli su kao još jedan udar na životni standard,
jer svaka obitelj u gradu imala je barem po jednog pretilog člana. Ni sva obećanja ministra struje, hrane, vode i
zraka da je ovo zadnja loša vijest u ovoj godini nisu ih mogla utješiti. Izloženi
velikom strahu od poreznih inspektora koji nemaju milosti niti prema
najsiromašnijim građanima, zamolili su profesora Baltazara da im pomogne
riješiti ovaj problem. On ih je saslušao i obećao da će učiniti sve što je u
njegovoj moći.
Do dugo u
noć profesor Baltazar je razmišljao, razmišljao, razmišljao… i napokon se
dosjetio. Izumio je specijalni antivladin porezni novčanik koji nikada ne može
presahnuti, i svakom domaćinstvu podijelio po jedan. Stanovnici Baltazar-grada
bili su presretni. Na njihova lica ponovo se vratio vedar i veseo osmjeh… A
najviše su se radovali oni koji nisu imali mobitel.
Podijeli na društvenim mrežama