Život u studentskom domu

Uglavnom, u domu žive
studenti koji su uspjeli prikupiti  hrpu
dokumentacije, bilo da se radi o ocjenama, socijalnom stanju, stipendijama, i
ta im je hrpa dokumentacije omogućila ulaz kroz sezamska vrata. Ostali koju
nisu uspjeli proći kroz ta vrata, a zaista su pokušali, čak skupili i manju hrpicu
dokumenata, pokunjeno se vrate i krenu u tražnju stanova sa što manjom
stanarinom, a opet sa ne tako lošim položajem naspram centra i naravno,
fakulteta kojeg pohađaju. Rekla mi je cimerica kako jedan njezin profesor na
faksu ima običaj kazati kako su studenti siromašni. Pri pomisli na to u glavi
mi se stvori slika mršavog, visokog studenta razbarušene kose, upalih očiju i
tamnih podočnjaka, sa zavežljajem knjiga ispod ruke, a na ramenima mu  je naslonjena država svom svojom površinom,
dok se vlada nalazi na njezinoj sredini i smijulji se pripremajući milijunsku
zabavu u čast ulaska u Europsku uniju. No, dobro, bolje da se ovdje zaustavim i
krenem pisati o stanju u studentskom domu ilitiga ako imate mogućnosti, što
izabrati, dom ili stan? Većina vas je pročitavši ovo možda pomislila na veću
isplativost doma od stana (što je istina, ruku na srce), ali ne plaća se sve
samo novcem, nego i vlastitim mirom.

Pričajući sa par svojih
kolega koji su uspjeli dobiti smještaj u studentskom domu, dobila sam uvid u
stanje muških i ženskih objekata te sam napravila i njihovu usporedbu. Starijim
studentima ovi su podaci poznati, no za one koji tek dolaze u Rijeku, trebali
bi zlata vrijediti. Muški dio, po riječima mog kolege, a i po mom vlastitom
doživljaju, je onaj dio koji je pokupio sve vrline. Sobe su veće i modernije, a
Student-gradom kruže priče i o tome kako jači spol dobro drži do higijene te su
samim time toaleti čišći nego u drugom dijelu. Jedino što ih muči je spor
dolazak tople vode, naime, zna kasniti i po pola sata.  Ženski dio je sušta suprotnost od muškog.
Sobice su da se jedva u njima možeš okrenuti za 360 stupnjeva. Dva kreveta, dva
ormara i dva stola su uobičajen namještaj za sobe, ali razlika, i to velika
razlika, je u tome što se u muškom dijelu između tog pokućstva nalazi par
metara slobode, dok se ženski dio ne može pohvaliti tom dužinom.  U prvoj rundi, stan odnosi pobjedu jer,
posjedovanjem više vrata i prostorija posjeduje i više metara. Što se tiče
privatnosti, tu se i ne može puno reći. Prijateljica iz doma sa kojom sam
pričala žalila se na nedostatak privatnosti, ali  kaže, na svu sreću, barem joj je dodijeljena
soba s cimericom koja je normalna osoba bez posebnih zahtjeva i prikrivenih
vrlina. Toliko ljudi na jednom mjestu je u jednu ruku zabavno, barem nikad
dosadno, ali iako je čovjek socijalno biće, treba imati svoj  mir pogotovo onda kad mu je potreban. U
drugoj rundi, stan ponovno pobjeđuje.

Morala bih spomenuti i aspekt partijanja
koji i nije baš zanemaren od strane svih studenata, ne samo od domovaca
(studenti koji stanuju u studentskom domu). Noć jest za spavanje, ali hodnici
ponekad dobiju usta i slušaju muziku pa se vjerni stanari ujutro znaju
probuditi s napola zatvorenim očima i zijevajućim ustima. Zadnje, ali
najbitnije, troškovi. U toj rundi nesumnjivo pobjedu odnosi studentski dom.
Nije isto uzimati iz džepa mjesečno 300tinjak ili 1000 i više kuna.  Što se toga tiče, ja bih, gledajući sa svog
osobnog stajališta, pod naravno uvijek izabrala dom, a mislim da je to
mišljenje većine studenata. Možda ste dobili dojam kako sam ovdje nabacala gomilu
ne tako lijepih atributa opisujući studentski dom, ali ne brinite, nije sve
tako crno kod domovaca! Sobe su opremljenje na način da svatko ima ono što mu
je potrebno za normalan život. Na kraju krajeva, što je rekla meni draga osoba,
sve ovisi o nama i o tome kako si napravimo. Nije stvar u veličini prostorije i
u metrima slobode, već u vlastitom svijetu kojeg nosimo u sebi. Njoj  je, primjerice, bitno  imati toplu sobu, a u domu, ako ništa drugo,
toplo će vam uvijek biti!

Ako imate priliku i
mogućnost, rekla bih da pokušate jer je svatko od nas samo jedanput u životu
student i ti se dani ne vraćaju. Par neprospavanih noći nije ništa naspram
veselih i za pamćenje trenutaka kojih ćemo se kasnije sjećati cijeli život i
koje ćemo zasigurno prepričavati svojoj djeci (neke s cenzurom, naravno)!