Zlato moje malo

I desilo se da je posljednji balon pukao i
pokazao svoje pravo lice. Ode nam zlato. Ode balonček zlata smjerom istine. A
pred koji dan bijah pozvan na promociju „novog“ načina ulaganja, zarade,
basnoslovnih profita, ali u dužem ulagačkom vremenu, ne odmah, no u roku od
desetak prosječnih života pterodaktila zasigurno će mi se vratiti uloženo. I to
u zlatnim polugama. Toliko teškim da ću po njih morati doći šleperom. I tako, u
zabavno edukativnom društvu, sjedeći za stolom sa desetak privučenih
potencijalnih klijenata, proguglam ja ime i prezime voditelja ovog zlatnog show
programa. I kaže meni google: „Nemoj se zezat, tip je dužan u Istri oko jedan i
pol milion kuna poreza.“ Hm, rekoh ja, pa ne djeluje tako, stigao je sa
simpatičnom obdarenom veselom Mojcom, u novom velikom BeMeVeju, ne vidiš mu
kraja, hvali se fenomenalnim businessom razvijenim u Istri, nigdje ne spominje
da je dužan kao Grčka. A možda google griješi. Pa ne želi da ja ulažem u zlato.
Ljubomorni google. Misli se google, što bi TI zarađivao,  kad ja cijeli život stojim na tvom ekranu i
nisam zaradio niti centa od svih informacija koje ti dajem. E pa dosta je bilo.
Od sad ću ti smještat kajle kad god uzmognem. Mislim ja, što ako google tako
razmišlja i ja propustim priliku za enormnu zaradu. A mala zlatna polugica zove
da budu kupljena. Sve me gleda sa dlana i kao da govori: „Kupi me Dejane, bit
ću ti dobra, sjajit ću i za stotinjak godina, ako me dobro čuvaš u nekom sefu,  moći ćeš me dati nekom drugom za ogromno
bogatstvo. Donijet ću ti zaradu koju ne možeš niti zamislit. I ništa ne moraš
radit. Samo me kupi i čekaj. I evo para da ti mozak stane.“ Baš tako mi govori.

I koga sad slušat ? Dilema je stvarno
dramatična. Slušati malu slatku zlatnu polugicu koja je stigla iz bunkera
velikog BeMeVeja fenomenalno simpatičnog tipa u društvu prsate Mojce ili
poklonit povjerenje googleu koji kaže da je taj lik dužan poreza, davanja
državi, davanja mirovinskog, invalidskog, dobiti, svih vrsta i oblika poreza
koje moderni hrvat može zamislit.

I sve tako u razmišljanju dočekah ponedjeljak
i vidjeh naslovne strane svih dnevnih novina kako vrište zlatnim slovima: „Palo
zlato. Ode zlato 20%. A što smo vam MI govorili. Niste slušali. E pa neka vam
je. Ode vam sad i zlato. Pa mislite kako ćete iz krize.“ I sve tako čitajući
novine odlučih googleu poklonit povjerenje. Ipak je google moj frend. Nije tako
loš. Dobro me savjetovao. Ubuduće neću više slušat savjete prijatelja,
stručnjaka, nazovi genijalaca, vjerovat ću samo googleu. On je faca. Njuška.
Moj google. Sve zna.

I odlučih ja pitat google kad ćemo mi više izaći
iz ovih problema i kad ćemo počet živjet kao ljudi. I reče meni google:
„Slušaj, sve ovo do sada, to ti je veliki balon. Svaki balon do sad koji smo
napuhali pukao je nakon nekog vremena. Pa nekretnine, pa željeznice, pa zlato,
pa dionice, pa vrijednosnice, pa turizam…“ E sad, rekoh ja, čekaj malo, nije
valjda i turizam. Reče meni google: „Pa dobro, nije turizam, ali moraš priznat
da je turizam na niskim granama. I da su mu dionice opasno nisko. A vidi Istre,
a vidi Dalmacije, a vidi Kvarnera, sve hotel do hotela, apartman do apartmana,
dolazak do dolaska, rezervacija do rezervacije, to ti ne može puknut još
godinama.“ Hm, mislih ja, pa dobro mene google savjetuje. Nije on uopće lud. Fakat
su dionice turizma vrlo nisko, a zasigurno će to vrijedit u budućnosti puno
više. I odlučih ja malo pogledati što je to u tom sektoru turizma zanimljivo. I
nađoh dionice raznih poduzeća koje definitivno vape za kapitalom. I za
oporavkom. A imaju potencijala.

Da li je turizam idući veliki balon i ako
jeste koliko će trajati ? Ili su to alternativni izvori energije, razna goriva
drugačija od nama poznatih, ili su to kompanije koje ulažu u poznate načine
korištenja energije ? Koji je to idući veliki balon iz kojeg ćemo ostvariti
svoju mirovinu ? Ili je pametnije ići logikom kud svi tud i ja, pa pratiti
informacije iz USA koje govore o naglom skoku indeksa, o oporavku tržišta, o
basnoslovnim budućim zaradama ?

Bez obzira na sve smatram da mi moramo samostalno
odlučiti koji je to naš put oporavka. I nakon dobrih, kvalitetnih razmišljanja
i promišljanja donijeti odluku. I stvoriti strategiju. Možda i krivu, ali
strategiju. Od ovog lutanja od nemila do nedraga tražeći i čekajući iscrpili
smo sve moguće potencijale, potrošili kredibilitet u svijetu, pokazali silnu
količinu neozbiljnosti i lažnih obećanja stvorenih na temelju krivih
informacija, a sve to košta. Košta života stanovnike Hrvatske. Prije više od
godinu dana oduševljeno sam pratio događaje koji su obećavali. Obećavali velike
promjene. Dobro, možda ne velike, ali promjene. I promjene su se desile. Ali
još uvijek odgovorni za silu lopovluka nisu u zatvorima. Ali još uvijek
odgovorni za silu prevara i laži gledaju mene sa naslovnih stranica novina. Ali
još uvijek odgovorni za sav jad koji smo prošli obećavaju kako će oni bolje.
Vjerujući tim i takvim vjerujemo i onom lopovu iz Istre koji se sad, nakon
velikih businessa bavi zlatom,  vjerujemo
balonu koji se, pod utjecajem našeg vjerovanja, kreće puniti lažnim zrakom,
vjerujemo masi koja nam nikada nije donijela dobro. Pa stanimo konačno na
loptu, razmislimo bistrom glavom, proguglajmo svojim mozgom i odlučimo što nam
je budućnost. Baloni ili čvrsta podloga za gradnju.