Znanost na rubu odgoja i obrazovanja

Ako bih se
želio izrazili sportskim rječnikom, rekao bih ne samo da zaostajemo korak ili
dva, nego da je globalni zaostatak najmanje za puni krug, a u nekim obrazovnim disciplinama i daleko više.

No ipak trebamo biti pošteni i reći kako
postoje i neke sasvim konkretne olakotne okolnosti koje mogu opravdati pritužbe
za takvo stanje. Realno gledano, zaostati za jedan krug je normalno –  brzina kojom znanost napreduje je toliko
velika da je niti jedan školski program na svijetu ne može pratiti u stopu,
stoga držim da su čak i dva kruga zaostatka sasvim pristojan rezultat. Ali sve
više od toga postaje upitno i spada pod ocjenu loše programske pripreme.

Razotkrivanje ovog odgojno-obrazovnog defekta
najviše dugujemo Internetu. Zahvaljujući brbljivosti ovog medija znanje više
nije privilegija odabranih, jedino je pitanje koliko smo željni i sposobni
dijeliti ga na dobrobit sviju, i to na način koji je najprimjereniji – kroz nacionalni
sustav odgoja i obrazovanja.

Ideja da se pozabavim ovom temom učinila mi se
kao jedan veoma zanimljiv i nadasve koristan novinarski zadatak, stoga sam odlučio
napraviti kratku analizu aktualnog stanja u školskoj godini 20011/12. Uzorak programa
na kojemu sam bilježio neke primjedbe pripada mom užem specijalističkom zanatu; dakle, riječ
je o Tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, kako glasi naziv odgojno obrazovnog
područja sa kojim se učenici i studenti hrvatskih škola i fakulteta susreću
kroz istoimeni predmet, odnosno studijski kolegij.

Prvenstvena svrha i cilj ove nastave je
razviti kod učenika/studenata kulturu zdravog načina življenja, na temelju
programa koji primarno slijedi
znanstvene spoznaje o korisnosti tjelesne aktivnosti na ljudski organizam.

Već iz ove načelne definicije jasno se vidi da
ono što u tom pogledu nedostaje ovoj vrsti edukacije jeste nedostatak
holističkog pristupa zdravlju te apsolutno neprepoznavanje relevantnih znanstvenih
informacija koje bi svakako trebalo implementirati u nastavni program. Upravo tu se gube koraci na kojima se konstantno
povećava zaostatak u disciplini utrke za znanjem.

Uostalom, idemo izbrojati nekoliko krugova i
malo ih proanalizirati:

 

Prvi
krug – zaostatak na račun izostanka informacija o prirodi subatomskih struktura.

Naoko tema iz fizike, ali vođeni logikom da je
ljudski organizam hrpa zgusnutih molekula koje su građene od atoma zaključujemo
da je ovo prva i osnovna lekcija u nastavi TZK 
I gle, već na samom počeku uviđamo veliki propust.

Elektroni, protoni, neutroni… – te sitne
titrajuće točkice svjetlosti svojom dualnom prirodom čestice i vala zbunjuju
znanost. Još nedavno bili smo sigurni da je riječ o česticama, ali sada već
potpuno jasno da je to tek samo pola istine. Ona druga strana kaže da imaju i svojstvo
vala. Sve ovisi o tome kako se gleda…ili,  točnije rečeno – kako ih se gleda. Elektroni,
recimo, ne trpe da ih se promatra. U tom slučaju odmah mijenjaju svoju prirodu
vala i pretvara se u česticu. Veoma interesantna i nadasve korisna informacija
– u školskom programu međutim totalno zapostavljena.  Šteta.

Ali to nije sve u ovome  krugu. Još jedna znanstvena spoznaja o kojoj
na najveselijem školskom satu nema ni traga ni glasa, odnosi se na ponašanje
atomskih čestica u eteru. Ako jednu česticu raspolovimo na dva dijela uvijek se
jedna vrti u suprotnom smjeru od druge. U slučaju da jednoj promijenimo smjer,
druga odmah reagira i počne mijenjati smjer svoje vrtnje, čak i ako su
međusobno udaljene kilometrima. Prilikom pokusa kojim je to dokazano,
znanstvenici su se potrudili da se onemoguće svi izgledi komunikacije između
jedne i druge čestice, ali unatoč svim pokušajima, negdje stalno propušta.

Sa stanovišta tjelesne i
zdravstvene kulture obje ove informacije veoma su korisne, što ćemo posebno
vidjeti kada dođemo do zaostatka u četvrtom krugu. No, idemo redom.

 

Drugi
krug – zaostatak na račun izostanka informacija o prirodi ljudskog tijela.

U ovom dijelu program  TZK zanemaruje znanstvenu činjenicu da ljudsko
tijelo (kao i tijelo svakog živog organizma) posjeduje dinamično bio-energetsko
polje iz kojega se mogu očitati razne korisne informacije o mentalnom, duševnom
i fizičkom stanju čovjeka; poglavito  važno u prevenciji sportskih ozljeda i bolesti
(rana dijagnostika). Ni o tome se naravno ne priča. Nije zabranjeno, ali nigdje
ne piše da bi se to na satu nastave trebalo reći.

 

Treći  krug – zaostatak na račun izostanka
informacija o energetsko-biološkom utjecaju prehrambenih namirnica.

Govoriti o zdravstvenoj kulturi, a pri tome
zanemariti kulturu ishrane, znači promašiti cilj već u samom nazivu predmeta.
Bez pravilne ishrane nema niti zdravlja ma koliko puta u jednom danu preskočili
kozlić.  No ipak na kraju godine učenici
znaju kako pravilno naskočiti, preskočiti i doskočiti sa ove dosadne gimnastičke
sprave, ali o hrani znaju samo toliko da poslije jela moraju oprati zube.

Osim što je ovoj temi posvećeno veoma malo
prostora, i to malo što se govori jasno ukazuje na činjenicu da je znanje učenika
(studenata) o hrani veoma površno. Informacije kojima se barata na redovnoj nastavi
govore isključivo o  prehrambenim vrijednostima
jestivih namirnica  (bjelančevinama,
ugljikohidratima, mastima, vitaminima, mineralima, kalorijama…)  zanemarujući specifična energetska svojstva koja
utječu na energetsku stabilnost bio-energetskog polja čija ravnoteža izravno
utječe na sve fiziološke funkcije ljudskog organizma. Za ovaj propust teško
pronalazim opravdanja.    

 

Četvrti
 krug – zaostatak na račun poimanja
utjecaja mentalne i duševne energije na okolinu i ljudsko zdravlje.

Znanstveno je dokazano da misao i osjećaji
posjeduju energetski potencijal koji direktno utječe na promjenu svojstva
subatomskih struktura organskog tkiva. Ova spoznaja potaknula je mnoge
znanstvene eksperimente u pogledu razvoja raznih tehnika mentalne higijene – kao
najučinkovitijeg sredstva u održavanju zdravlja – te  posebnih mentalnih tehnika kojima se liječe i
najteže organske bolesti. Stvari su otišle već toliko daleko da u jednoj veoma
bliskoj viziji modernog obrazovanja ekologija misli postaje abeceda zdravstvene
kulture.

Korak dalje vode nas eksperimenti koji
reakciju okoline na ljudsku misao bilježe kilometrima u krugu od mjesta izvora.
Svjedočanstva o tome dokumentirana su na tisućama stranica koje potpisuju najugledniji
svjetski fizičari.

Sve što smo gore naveli samo su neke od zabilješki
koje se nastavljaju u dugi niz. Popis je na žalost poduži i bilo bi veoma
zamorno nabrajati dalje. Zato ćemo ovu temu završiti na jedan puno zanimljiviji
način.

 

Gregg
Braden –  poznati
američki  publicist, istraživač i vizionar
– o svemu tome ima i jednu posebno interesantnu video priču za kraj. Informativnu
i edukativnu. Za ovu priliku sasvim prigodnu.