Način ove
provjere je vrlo jednostavan. Dovoljno je samo uočiti problem, raščlaniti ga analitički
i povezati sintetički. A to ćemo upravo sada pokušati učiniti.
Definicija znanosti i religije
Za početak,
kako i priliči svakoj ozbiljnoj naučnoj raspravi, krećemo od školske definicije religije i
znanosti, kao lagani meditacijski uvod za lakšu koncentraciju na bit(ak). Pritom ćemo se osloniti na Hrvatski leksikon, jer mi se
nekako sa stanovišta metodoloških principa doima znanstveno objektivan, a
religijski nepristran.
Dakle:
– „Znanost je sistematizirano znanje;
prema određenom načelu uređena cjelina spoznaja (znanja) o istome predmetu
proučavanja (o nekoj ‘prirodnoj’ stvarnosti neovisnoj o ljudskoj djelatnosti
ili pak o ‘umjetnoj’ stvarnosti nastaloj iz ljudske djelatnosti) i metoda koje
stečenim znanjima pružaju vjerodostojnost. Znanstvena metoda mora omogućiti što
vjerniji i što objektivniji opis proučavanoga predmeta te mogućnost njegove
provjere.“
– „Religija je sustav vjerovanja i
obreda po kojima čovjek pokušava ući u odnos s Bogom i osigurati svoje
spasenje; čovjekov odnos prema Bogu (monoteistička r.), ili bogovima,
božanstvima (politeistička r.), u osjećajnom, misaonom i manifestnom smislu;
izričaj vjere (u okviru zajednice).“
Definiranje problema
Ovo je
ključni korak u svakom znanstvenom eksperimentu. Definirati problem znači
odrediti ispravan teorijski smjer, što u našem slučaju glasi: Detektirati
i opisati teološku problematičnost religije i vjere.
Ne
brinite, nema u tome nikakvog grijeha. Tom ćemo poslu pristupiti znanstvenom
metodom primjene znanja iz povijesti, koja nas uči da je negdje na samom početku
stvaranja religijske kulture bilo gotovo isto kao i sada na kraju. Od kada je
svijeta i vijeka, još davno prije rođenja prvih ateista, traju vječite prepirke
čija religija je prava, a čija je kriva. U Rimskome carstvu takvo neurotično duhovno
ponašanje toliko je uzelo maha da su carevi i pape još stoljećima poslije progonili
vraga širom Kraljevstva zemaljskog, sve do samog kraja 18. vijeka (što je u
povijesnom mjerenju vremena gotovo do maloprije). A onda je uslijedio nagli
obrat. Krizom feudalizma i razvojem
kapitalizma kao svjetskog procesa jača civilni sektor i dolazi do duhovnog odvajanja
crkve i države. To je dovelo do promijene grešnih crkvenih zakona pa se ljude
opsjednute krivom vjerom više ne
spaljuje na lomači, nego ih se pokušava preobratiti vjeronaukom i molitvom, te ih
na miran način asimilirati u većinski religijski okvir zajednice već od ranog
djetinjstva. Male bebe još na majčinoj sisi primaju vjeru u Oca nebeskog, prije
negoli postanu svjesni ovozemaljskog. Takav tradicijski običaj kasnije, kada odrastu, u mnogima od
njih stvara prigovor savjesti. Gladni šireg duhovnog znanja, htjeli bi
promijeniti vjeru, ali ne znaju koja je kriva, a koja je prava. Što ako promaše pa završe u paklu?
Ciljevi eksperimenta
Suosjećajući
sa svima koji se po ovom pitanju gombaju i pate, cilj je ovog eksperimenta utvrditi znanstvenu ispravnost svih
religija i vjera, tako da ih se mirne duše može propitkivati i mijenjati,
sve dok se ne nađe ona prava – po mjeri srca, uma i duše.
Metodologija
Za tu
svrhu koristimo se metodom introspekcije. To je najpouzdanija
znanstveno-religijska metoda spoznaje, jer najbolje i najpreciznije odražava
subjektivni osjećaj duševnog stanja i duhovnog blagostanja – kao kontrolne
točke religijskog i vjerskog zdravog razuma.
Testiranje i pravila
Laboratorijski
test izvodi se u strogo kontroliranim uvjetima: biti sam sa sobom, bez duhovnog
i mentalnog utjecaja nečije crkve i
partije.
Znanstvena teza
Opsežnom
analizom cjelokupne svjetske duhovne baštine dolazimo do jedne neoborive istine,
da se smisao svake religije i vjere može svesti na samo dvije teološki relevantne
zadaće: produhoviti ljudsku osobnost
i osloboditi čovjeka straha od smrti. U tome je sav Zakon i svi Proroci. Sve više od toga služi samo u
svrhu da svećenicima i guruima popuni radnu satnicu.
Ovu sasvim
ozbiljnu znanstvenu tezu ne mogu pobiti ni Marx ni Engels…niti Papa, niti Dalaj
Lama, pa ju smatramo apsolutno
zacementiranom istinitom i kontrolnim kriterijskim uzorkom za izvođenje
krajnjeg zaključka. A sada kada je konačno sve na svome mjestu, slijedi
eksperimentalni test:
Postupak
– Testiranje
vlastite duhovnosti: Jesam
li danas bolji čovjek nego što sam bio jučer – u pogledu ljubavi, u pogledu
mira, u pogledu istine…općenito u pogledu svih onih vrijednosti koje nas čine
ljudima? (i nemojte muljat, mogući važeći odgovor je DA ili NE – plus ili
minus)
– Testiranje
straha od smrti: Da
li je moj strah od smrti danas manji nego što je bio jučer? (važeći odgovori
isto kao i u prvim testu)
Interpretacija rezultata i konačni
zaključak
„Minus“ u prvom
odgovoru upućuje na to da je vaša
religija jalova. U tom slučaju pozitivan bod u drugom testu (straha od
smrti) znači da ste samo vjerski fanatik.
Ako je pak
prvi odgovor „plus“, a drugi „minus“, to
je veoma dobro za čovječanstvo, ali ne tako dobro za vas (barem glede
života na ovome svijetu). Isto je i sa vašom vjerom. Negdje vas koči u duhu,
jer slobodan duh ne boji se smrti. Mudra indijska duhovna misao, jedne
prosvijetljene duše, o tome kaže: „Kada
ste dolazili na ovaj svijet, svi oko vas bili su nasmijani, jedino ste vi
plakali. Jednoga dana kada budete odlazili sa ovoga svijeta svi oko vas će
plakati, a vi trebate otići sa osmjehom.“
Dva „minusa“,
o tome nama nikakvog spora, najgora je moguća kombinacija. Ako ste s takvim
kobnim rezultatom riješili ovaj test, to je očiti dokaz da ste ili promašili vjeru ili je vjera promašila
vas. No, ako u oba testa imate „plus“, to je pouzdani znak da je vaša vjera teološki i tehnološki potpuno ispravna, bilo da ste kršćanin,
musliman, budist ili hinduist, krišnijevac, jogin, peruanski šaman ili Jehovin
svjedok. Ma u što i koga vjerovali, nastavite istim putem i ne dajte se zbunit,
jer vaše je kraljevstvo nebesko (pa
taman bili agnostik ili potpuni ateista). A svakome tko vas želi preobratiti, slobodno
mu saspite u brk onu svetu evanđeosku psovku:
„Bježi od mene Sotono“.
Merry Christmas
Podijeli na društvenim mrežama