Njegov bend postavlja kriterije društvu, a ne vice versa. Pred njima je period
u kojima će sve nevjerne tome biti demantirane, a početak je koncert karijere u
rasprodanoj Maloj dvorani sportova u Zagrebu, 12. veljače, naziva
Antivalentinovo. No, nije riječ ‘samo’ o svirci, već i o promociji deceniju
dugoočekivanog novog studijskog albuma LET3, ‘Angela Merkel sere’.
VS: Trideset i pet godina u ovom poslu? Izgleda
li ti to iz današnje perspektive pomalo fantastičan podatak? Jesi li očekivao
da će ti rokenrol biti i ostati zvanje i poslanje?
ZPP: Nije lako odgovoriti na ovo pitanje. U jednom trenutku života sam odlučio
krenuti u tu avanturu koja još uvijek traje. To je moj poziv i ne vidim sebe
kao osobu koja bi se mogla baviti nečim drugim, nečim što nije vezano uz
pozornicu, glazbu, kreaciju… Brojčano, 35 godina zaista zvuči puno i
respektabilno, ali brojao nisam niti imam namjeru. Najvažnji je osjećaj koji
osoba nosi sa sobom kroz život, intuicija je nešto što ću uvijek slijediti. S
druge strane, kao što sam već napomenuo, to je avantura koja je naravno i često
neizvjesna, ali baš zato je i uzbudljiva i privlačna.
VS: SPQR, Umjetnici ulice, Giorno
Felatio, Walter, LET2, pa 3.maj, i onda konačno LET3, te naše neobavezno
društvance Blagdan Band. Koliko je stvari pokrila prašina zaborava ili baš
naprotiv svega si itekako svjestan, sjećaš se svakojakih anegdota iz tih prvih
demo perioda?
ZPP: Naravno da je bilo pregršt nezaboravnih anegdota, najljepši je taj
entuzijazam kojim smo bili oboružani u tim vremenima. Nije nam ništa bilo
teško, npr. jednom su Umjetnici ulice kolektivno išli kupiti neko pozamašno
pojačalo na Grobnik. Otišli smo na Školjić na prigradski bus za Donje Jelenje, kupili
taj ormar od pojačala marke ‘Rudi Čajavec’, nosili ga na smjene, nekako ga
ugurali u bus. Iskrcali smo se na Školjiću i morali nositi tu gromadu do
današnjeg Jelačićevog trga da bi se tamo ukrcali u bus za Pehlin gdje smo kod
Wintera (bubnjar grupe, op.a.) imali
prostoriju za vježbanje. Na kraju smo se svi ukopčali u Čajavca, bučili i
svršavali od sreće. Cijela operacija je
trajala od jutra do mraka. Zakon pothvat!
VS: Ajmo se koncentrirati na tvoj posljednji filmski angažman. Dalibor Matanić te regrutirao za
snimanje
serijala
o
novinarstvu.
Pa
iako
je
uloga
povremena,
epizodna, iziskuje tvoju konstantnu nazočnost na setovima. Tko si ti?
ZPP: U seriji ja glumim urednika fotografije u novinskoj kući koja je u središtu radnje. Moj lik se zove Zoran Tićinović. Inače, to mi je lijepo iskustvo i drago mi je što imam priliku surađivati s Matanićem za kojeg sad mogu ustvrditi da je zaista vrlo koncentriran, predan na snimanju. Krasi ga velika i pozitivna energija.
VS: Već si imao
filmska
pojavljivanja,
zar
ne? Svakako sam nešto zaboravio,
ali
pamtim
tvoju
ulogu
mladog
Lavandermana u
istoimenom debiju
redatelja Zvonimira Rumboldta.
Potom
si
posudio
glas
dnevniku
Nenada
Vižina u dokumentarcu Bosanoga, Morane Komljenović. Kakva su to iskustva?
ZPP: To su zaista kratka pojavljivanja, ali meni znače puno. Sa Zvonimirom Rumboldtom sam jako dobar prijatelj, a rad Morane Komljenović izuzetno cijenim.
Pored toga, glumio sam i u kratkom filmu “Smrt u vulkanu” riječkog sineasta Bernardina Modriča, a imao sam i manju ulogu u drugoj sezoni tv serije “Počivali u miru”.
VS: Prošlo si
ljeto
bio
u
Dubrovniku.
Pripremao si
kazališnu ulogu za predstavu ‘Elementarne čestice’. Tvojim nastupom su mnogi bili, rječnikom LET–a,
omađijani. Zapravo si samo nastavio uspješno djelovanje koje
je
započelo još u drugoj
polovici
devedesetih,
angažmanom u Fedri. Otada nižeš
zapažene nastupe, i očito je gluma tvoj drugi poziv?
ZPP: Gluma je vezana uz pozornicu, ja na njoj volim biti i dobro se snalazim na istoj. S redateljem Ivicom Buljanom sam ostvario već osam projekata. Počelo je s Fedrom gdje je on primjetio neke moje glumačke sposobnosti i afinitete. Poslije toga on me periodično zove u svoje projekte. Tako su se nanizali: Pilad, Jazz, Marš, Pijani proces, Kiklop, Baba Jaga je snijela jaje
i naposlijetku Elementarne čestice.
Volim izlete u glumu, ti izleti su mi dali prigodu da radim s nizom velikih umjetnika, to je nešto što oplemenjuje.
VS: A sad povratak u budućnost! Zašto se moralo čekati 11 godina na novi album?
Bez izmotavanja?
ZPP: Nemam se što izmotavati. Mi kao band imamo neki svoj tempo kreacije koji
je naš i to je tako. Kroz sve godine nismo stali koncertirati, bili smo
angažirani u raznim projektima, ostvarili smo puno naših akcija. S druge
strane, pred par godina izdali smo i album “Kurcem do vjere” na kojem
smo objavili baš te neke radove koji su nastali u tim našim aktivnostima i na
taj način ih zabilježili i arhivirali. Možda je taj album prošao malo ispod
radara javnosti, ali mi ga smatramo našim albumom što i jest.
VS: Sudeći prema nastupnim singlovima,
LET3 ne odstupa od zahtjevnih aranžmana, pjesme su guste, nabijene agresivnošću
i tenzijom, istodobno izazivaju nemir i pružaju stanovitu utjehu fanovima i
slušateljima.
ZPP: Naravno da će svježe uho sa strane bolje i lakše opisati te pjesme od
mene koji sam duboko unutra. Znam da nismo podilazili nikome pa ni sebi dok smo
ih stvarali. Jednostavno, ne znamo drukčije. Materijal je nabrijan i zvukovno i
tematski i mislim da će publici bit jako zanimljiv.
VS: Više negoli kod velike većine domaćih
izvođača vaš je izričaj uvijek provokacija. Intuitivno se čini da reagirate na
sjene zabrane i cenzura koje se nadvijaju nad naše društvo. Živimo li u opasnim
vremenima?
ZPP: Pa sudeći po tome kako se stvari odvijaju u ova vremena, i globalno i
lokalno, odgovor je – da, živimo u opasnim vremenima. Živimo u vremenu poremećenih
vrijednosti, konzumerizma i degradiranja običnog čovjeka kao svjesnog bića.
Taj proces traje već dugo, ali u zadnje vrijeme kulminira. Ljude se doslovno
pretvara u nekakav plastelin koji se može mijesiti onako kako svjetskim
moćnicima i utrci za kapitalom odgovara.
VS: ‘Antivalentinovo’ je pomalo očekivan
potez. Silom nametnuti marketinški blagdan zaista iritira, ali unatoč tomu
opstaje jer mediji inzistiraju na pseudoromantičnim pretpostavkama. Jel ljubav
stvarno kao tvorničko vino? Kad ode dovraga samo se još može pokvariti?
ZPP: Svi blagdani su se pretvorili u marketinške orgije. I oni koji su kod nas
tradicionalni oduvijek – Uskrs, Božić, Svi sveti, a ovi uvezeni su šlag na
tortu! Valentinovo i Halloween su meni
potpuno strani, bliža mi je kineska Nova Godina od toga. Zato naš slogan za naš
Antivalentinovo party i glasi: Ništa
ljubav, samo karanje!
VS: Tvoj autorski partnership s Mrletom traje pun kufer.
Pretpostavljam da se ponekad, kao i kod ostalih sličnih tandema poput Richardsa
i Jaggera, Lennona McCartneyja, Strummera/Jonesa, dogodi kratki spoj, zaiskri
do te mjere da poželite svojski se pofajtat? Ako je tako, kako prevladate
situaciju?
ZPP: Naravno da su u jednom tako dugom partnershipu neizbježni i momenti
zasićenja, ponekad ima i idejnih razmimoilaženja, ali tako funkcioniramo.
Nadopunjujemo jedan drugog i to traje. Bez obostranog kompromisa i
razumijevanja nema nijednog odnosa, pa tako ne bi bilo niti našeg da nije
zasnovan na toleranciji i povjerenju. Uvijek treba saslušati drugu stranu i
promisliti što ista ima za reći!
VS: Imaš li najdraži album LET-a? Neki
koji ima u sebi elemente napetosti, ljepote, naivnosti, zaigranosti,
neodoljivog šarma?
ZPP: Svaki album mi je jednako drag, prvi Two dogs fuckin’ će uvijek ostati prvi, El Desperado je po energiji i tenziji klasik, Peace ima svojevrsnu magiju zbog načina
na koji je nastao, Jedinu obožavam
zbog šarenila i razigranosti, Bombardiranje
je cirkus samo takav. Volim i naše live albume, a i Nečuveno je nezaboravan…
VS: Imaš li neke albume britanskih ili
američkih izvođača koji su utjecali na tebe u tolikoj mjeri da još dan danas
rezoniraju unutar tvog bića?
ZPP: Naslušao sam se glazbe i mogao bih nabrojiti puno albuma pa ne znam otkud
početi. To ovisi i o trenutnom raspoloženju, evo danas ću izdvojiti The Raven od Stranglersa i Motivation Radio od Stevea Hillagea.
Ponovi ovo pitanje sutra i navest ću neke druge albume.
VS: Nezaobilazan si na stadionu, NK Rijeka je tvoja
velika ljubav. Gajiš li nade da ćemo jednom definitivno biti prvaci države ili
je ta pozicija rezervirana za isključivo katoličkije klubove?
ZPP: Rijeka će bit prvak i to ubrzo!
Podijeli na društvenim mrežama